Cev

Budim se. Iako odsanjah neki san, nad jačalo ga je sećanje na dogadjaje iz detinjstva. Sve imam utisak da me je neko priupitao šta i tako setio na ono što  pričam.

 

Valjda zbog toga što je moje detinjstvo puno nekih snažnih doživljaja, čini mi se da je svakome detinjstvo takvo. Evo jedne 'zgode' koja me je nagnala da ovo pišem: Izlazim napolje da se igram oko zgrade. Mi mališani ne koristimo telefon da bi dogovarali svoje susrete, već prosto izadjemo i nadjemo se sa svojim drugarima. I koga god ima vani dobro nam je društvo. Nismo neki izbirači! Uspevamo da sa svima nadjemo zajednički jezik. Često to i nije govorno sporazumevanje već volja srca praćena pokretima tela. Samo bismo dali jedan drugom znak rukom ili glavom, ponekad izrekavši neku reč.

 

Redje se dogadjalo da izadjemo i ne nadjemo nikog. Ali i tada ne bismo lako odustajali od boravka vani. Zabavljali bi se nečim i nadali se da će nam se neko priključiti. Uglavnom bi nam se nade obistinjivale. Onda smo upamtili da se stpljenje isplati.

 

Nekom prilikom izadjem na polje i nadjem se sa nekim društvom. A ono u to vreme pokrenula se neka čitava mašinerija da kopa neke rupčage i postavlja cevi pod zemlju. Bili su raskopali čitav naš okrug, a onda valjda zbog kiše prekinuli radove za koji dan. Mi dečurlija nismo se mnogo obazirali na to njihovo rovenje, već bismo svaku priliku koristili da usavršavamo svoju spretnost i da isprobavamo nove stvari.

 

A oni kopači postavili neke žice medjusobno izukrštane kako bi držale zemlju da se ne roni i ne zakopa ono što su oni pravili. I tako moja malenkost neustrašivo skoči više puta i bi zadovoljna svojim skokom. Medjutim, jednom 'zgodom' nemajući dovoljno opreza zakačih nogu u predelu zakolenice, žica se zakači i prereza je.


 

Osetih da nešto nije kako treba, ali kako nemadoh bolova ništa ne primetih. U to kao da me neka sila nagnala da odem do kuće radi nužde, rastadoh se od društva sa namerom da se odmah vratim. Tek u kupatilu kada skidoh odelo videh da krv 'dobro' lipti. Natopila nogavicu pantalona. Znajući kako se moji roditelji ponašaju kada nešto 'zabrljam', reših da se za to samostalno postaram. Briši papir je poslužio kao i bočica al-kohola. Toga dana moje druženje je bilo prekinuto, ali kao da ništa nije bilo nastavilo se novom prilikom. Celivanjem se i rane zaceljuju


Za Veden

Od mah po rodjenju zaveli su ga. Zapisali u mat(r)ičnu knjigu, a za tim krenuli sa u vodjenjem u druga pro gramska polja. 'Naučili' su ga da hoda i  govori, u veli ga u svet slika i znakova.

Sve što je vidno može da se zavede, vele. Sve što je vidno može da se naznači belegom i napravi beleška o tome! Ni sami ne prepoznaju svoja dela, jer vid njigov svet nije...

Pokazali su mu brojke i slova, poručivši da će ga samboli voditi kroz život, krčiti mu staze i bogaze. Deo njega  je poverovao. Pitanje je samo dokle će taj deo sačuvati vodjstvo?! Taj deo je nekako ogradjen od celine i nema pod punu vezu sa onim što on jeste. On traži logiku u stvarima, pokušava da sagleda svet rasumom; ali um 'krivi' ono što on vidi... Kako li ga onda vodi?!

Ranili su mu srce od mah po rodjenju. Želeo je samo da zaleči ranu i da pre stane da boli. U ime toga um je napravio račun i naložio svojom lagikom da se srce obloži sa mnogo kora. Sada se oseća jako 'bolje'. Ne boli ga i može da tumači slike do mile volje! Čini se, bitno je imati bistar um i misliti rasionalno... A srce, može da pri čeka. Sluh može da se utiša za glasove srca koji bi da ih neko primi. Istina je da je moguće. Ali stiže li zavedeni da dane dušom i da li mu srce zaigra kad ljubav oseti?!

Rasum ume da razume, ali nije u stanju da ljubi niti da zaceljuje duševne patnje. I šta god nam poručivali osmišljenim znakama i slikama, koliko god nas strašili sopstvenim bojaznima, od kravljena srca smo sposobni da doživimo svet kakav jeste, bez lažnog uvida i crne beleške po belom.


Tele patija

Telepatija se opisuje kao duševna sposobnost da se uspostavi direktna mislena veza izmedju dve osobe bez uobičajenog posredovanja govora, gestova, mimike ili bilo kakvih drugih fizičkih znakova bez obzira na udaljenost osoba koje učestvuju u telepatskoj vezi. U običnom govoru se koristi izraz "prenos misli" koji je nepotpun jer se često prenose i osećanja. U suštini treba govoriti o "telepatskim saznanjima" koja se svode na direktnu mislenu vezu izmedju dve osobe posredstvom mislenih slika i osećanja koja su pod svesna.

Nizom ogleda koje sam izvodio sa hetero vidovljacima, došao sam do zaključka da su takozvana "telepatska saznanja" fizička i duševna (psihička) pojava, a ne para psihološka.  Uz pomoć predloga (sugestija) datih pod hipnozom uspevao sam da razvijem telepatske sposobnosti naročito kod dece od 7 do 17 godina starosti, dobu pogodnom za pokretanje telepatije ili razvoj kod onih koji je primenjuju. Hetero vidovnjaci su uspevali da "vide" ono što nikada nisu videli i to mnogo plastičnije i jasnije od onih iz čijih su pod svesti crpeli saznanja. 

Ako se znaju pravila i mogućnosti telepatije, postignuća mogu biti zadivljujuća, prosto neshvatljiva i moguće ih je nebrojeno puta dokazati ogledima.

Smatra se da je našim davnim precima, pre nego što se razvio govor, sredstvo sporazumevanja bila telepatija - medjusoban prenos misli i osećanja - ali da se ta sposobnost postepeno gubila sa razvojem govora. Medjutim, ova se sposobnost može uz pomoć hipnotičkih sugestija razviti i trajno zadržati, naročito kod dece.

Postoji još jedna činjenica o kojoj valja povesti računa kada govorimo o vidovitosti. Pod vidovitošću se podrazumeva vidjenje dogadjaja koji su se već dogodili, kao i pred vidjanje dogadjaja koji će se tek desiti. Možemo reći u stvari da "čista vidovitost" ne postoji već samo telepatska vidovitost, to jest pred vidjanje dogadjaja u skladu sa pod svesnim sadržajem neke osobe. Vidovnjak može da predvidi samo ono što je u nečijoj pod svesti zacrtano ili uneseno.

Ako je neko do detalja isplanirao neki dogadjaj pomoću telepatske veze vidovnjak može videti plan do najsitnijih detalja, ali samo onako kako je zamišljen. Sve nepredvidjene okolnosti on neće moći da uzme u obzir. (Premda  misleni nacrt može biti nepotpun, tako da ima mesta za dopunu i razradu istog). Ovde želim da ukažem na jednu opasnost kojoj mogu biti izložene osobe koje odlaze kod vidovnjaka da bi se obavestili o sopstvenoj sudbini.

Pomoć vidovnjaka obično traže osobe koje se zanimaju za odredjeno pitanje ili slučaj. Ako se zna da naša podsvest ima oko 25 puta više podataka od naše svesti (možda i više), jer sve što "zaboravljamo" a što smo doživeli se tamo skladišti, onda nam je razumljivije kako telepata ili vidovnjak može da saopšti zainteresovanoj osobi prosto "neverovatne stvari".

Osoba dodje kod vidovnjaka, ne misleći ni na šta i očekuje šta će joj on reći. To je savršeno duševno stanje za uspostavljanje telepatske veze, upravo zato što je osoba privremeno rasterećena od misli. On joj pretpostavimo odmah opiše članove porodice, kuću u kojoj živi ili nešto što je najpristupačnije iz pod svesti. Osoba postaje ubedjena u njegovu "nepogrešivost" i tačnost "predvidjanja". Potom joj saopštava da će uskoro doživeti saobraćajnu nesreću i da treba da se pričuva. Pod uticajem "proročanstva", koje deluje kao snažna sugestija, moguće je da osoba stvarno doživi saobraćajni udes, koji se možda ne bi desio da nije data i prihvaćena takva sugestija vidovnjaka.

Ovo bi trebalo da znaju i oni koji se bave predvidjanjem budućih dogadjaja pojedinaca, naroda ili opšte, jer svojim (ne)znanjem mogu unesrećiti pa čak i usmrtiti svoje "klijente".

Odlomak iz knjige "Hipnoza u praksi" Vujić Vasilija


Svet se zove Ljubav

Ako jezike ljudske i anđeoske govorim a ljubavi nemam, onda sam kao zvono koje ječi ili praporac koji zveči. I ako imam dar proroštva i znam sve tajne i sva znanja, i ako imam svu veru tako da gore premeštam, a ljubavi nemam ništa sam. I ako razdam sve imanje svoje i ako predam telo svoje da se sažeže a ljubavi nemam, ništa mi ne pomaže. Čovek od ljubavi dugo trpi, milokrvan je, ne nadima se, ne čini što ne valja, ne traži svoje, ne srdi se, ne misli zlo. Čovek od ljubavi ne raduje se nepravdi, raduje se istini, sve snosi, sve veruje, dobru se nada, sve otrpi. Ljubav nikad ne prestaje, a proroštvo ako će prestati, jezici ako će umuknuti, razum ako što će nestati. Jer nešto znamo i nešto prorokujemo, a kada dođe savršeno, onda će prestati što je nešto. A do silaska savršenog ostaje vera, nada i ljubav - ovo troje, ali ljubav je najveća međ njima.
 
Tako nas pouči propovednik Istine i mnogo još čemu od čega bismo govorili o ovome: "Ne znate li da ste vi hram Gospodnji i da Duh Sveti živi u vama? (Korićanima poslanica) A ako pokvari ko hram Gospodnji, pokvariće njega Gospod: jer je hram Gospodnji svet, a to ste vi. Niko među vama da se ne vara: ako ko među vama misli da je mudar na ovom svetu, neka bude lud da bi dopreo do nauka. Jer mudrost ovog sveta ludost je pred Gospodom, jer je pisano: hvata premudre u njihovom lukavstvu. I opet: Gospod zna da su pomisli mudrih ništa. Zato niko da se ne hvali čovekom, je je sve vaše. Zvao se Pavle ili Apolon ili Kifa ili svet ili život ili smrt ili sadašnje ili buduće, sve je vaše. A vi ste od Spasa (Hrista), a Spas od Oca svega živog." A drugi pak veli: "Naš Otac nebeski je ljubav. A ako se ljubavlju služimo, onda znamo da je Gospod svuda prisutan i sjedinjeni smo srcem s njim. On nas uči kako da volimo bližnje, jer mi ni ne znamo kako da volimo druge ljude bez njegove pomoći. U našu božansku ljubav, koju je Otac usadio u nama, duhovi pod nebom često puta se mešaju, tako da nas robe i okreću od prave, istinite ljubavi. Ljubav je celovitost, jer Gospod je celovito biće koje nema nedostatka. Zato, kada se božanska ljubav javi u nama u punoj blagodati onda mi obuhvatimo ne samo celu zemaljsku kuglu nego čitav svemir, svu vasionu. Znači, Gospod je u nama i svuda prisutan, sveobuhvatajući, kao što je naša božanska ljubav sve obuhvatajuća, sve prožimajuća. Ne pravimo razliku između ljudi, svi su nam rođeni, svi su nam dobri, a sami sebe smatramo za slugu svakome stvorenom od takve božanske ljubavi. Tako dolazi duša u smireno stanje a smirenost je savršenstvo života. Kada nas obasjava blagodat Svetog Duha - celovita božanska ljubav, onda mi svima želimo da poslužimo, da svima bude dobro i najmanjem mravu koga vidimo da se muči želimo da pomognemo ili bar da mu ne naškodimo. Roditelj naš nebeski je čista ljubav, milosrdan, sav se daje nepoštedno. Onaj ko je u punoj blagodati Gospodnjoj sjedinjen s Ocem kroz iskrenu ljubav, ognjem je ograđen tako da pali duhovi ne mogu da pristupe. Oni mu dobacuju svoje mračne misli, ali one se odbijaju . Ljubav je najjače oružje koje postoji! Nema veće sile ni moći koje mogu da obore dušu onog koji je sjedinjen s Tvorcem kroz ljubav."


«Prethodni   1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13