Ni slikara ni stapica!
Published on 11/26,2015
Sva deca vole da gledaju crtane filmove, ali to ne znaci da im se sadrzaj pomenutih uvek dopada i da pristaju za njima... Gledala sam mnoge, a poseban utisak je na mene ostavio dugometrazni koji se zove Cudesna suma (1986.) valjda zbog muzike kojom su docarali zivotinjski svet. Ali nije samo to.. dopala mi se i ideja preobrazaja nekog ko je mrzovoljan i zlocudan, u dobrovoljnog i dobrodusnog. To je razlog zasto bih taj crtani preporucila roditeljima danasnjice, jer on objasnjava deci da je ovo svet u kome je potrebno boriti se da bi se sacuvali oda zla. I da u toj borbi ona nisu sama, vec da svi oni koje bismo nazvali deca svetlosti i sinovi/kceri mira ucestvuju i podrzavaju jedni druge, bez obzira na to jesmo li mi toga svesni. Potrebno je cvrsto da verujemo da imamo uza se andjela cuvara poslanog od Gospoda i da dajemo sve od sebe da sacuvamo ljubav i mir u srcu, dobru volju u duhu.
Tako i mi ziveci ovaj zemaljski zivot imamo pravo da ga obojimo vedrim bojama nase "cudesne sume" i da u svojim bliznjima vidimo ljubazne pomocnike, koji se nekad uplase kao zeke ili jezevi, koji nekad lice na tetka Lili, ili medjeda Matu. Ponekad i da pokazu svojstva nalik Ostrozubu, dabru. U nasem filmu cak i vrane koje stalno najavljuju dolazecu nesrecu, nisu shvacene kao neka zla bica, vec kao "poslanici" vremena koje svojim graktanjem upozoravaju da odrzimo budnost i strazimo da ne bismo pali u napast.
Nama deci, nijedan jezik nije bio stran, jer nista nismo tvrdo drzali za svoje. Onaj koji smo najpre naucili smo zvali maternji, a sve one druge nacine izrazavanja i opisivanja (s)tvarnosti, bilo slikom bilo recju, smo takodje bili spremni da pojmimo onoliko koliko je u na