Govorila

Published on 11/27,2015

Tetka Sanina ćerka je stalno iznalazila “svoja” objašnjenja koja su drugoj deci izgledala kao “naučna fantastika. Medjutim, moja malenkost je valjda stoga što je bila mladja od nje preko tri godine, a i zato što je bila sklona da veruje na reč, upijala svaku njenu priču kao sun.er.

Tako mi nije bilo teško da poverujem u vidjenje koju su imali ona i njeni klupski drugovi i drugarice iz razreda: zamislite, pre nego sto je ušao nastavnik u učionicu, neko od učenika je bacio mokar sunger i on se zalepio za plafon i onde se zadržao. Kada je nastavnik ušao sva deca su gledala gore i konačno svojom upornošću navela i njega da vidi da je sundjer na plafonu, istrajan da onamo ostane dok god ima vode u njemu!

Zatim, jednom kada smo bili u sobi te sestre od tetke, na televiziji su puštali muzičke spotove, i ona mi poverila da ja ličim na onu pevačicu. Fizička sličnost je bila gotovo nikakva, ali pesma je govorila i recima i slikom.

https://www.youtube.com/watch?v=xbEkjsGevss

Njene priče su stalno odisale maštovitošću, ali ja je nisam mrzela zbog toga. Njena životna priča nije bila mnogo “slatka”. Nalik je Njegoševom “Gorskom vjencu”: “Čašu meda jošt' niko ne popi, što je časom žuči ne zagrči; čaša žuči ište čašu meda, smiješane najlakše se piju. ”. ŽIVELI!


Comments

Leave a Reply

Dodaj komentar





Zapamti me