Kako da bude sretno

Dugo čekah Gospoda, I saže se k meni, I ču viku moju.

Izvadi me iz jame, koja buči, I iz gliba, I postavi na kamen noge moje, I utvrdi stope moje.

I *metnu u usta moja pjesmu novu, hvalu Bogu našemu. Vide mnogi, I počinju se bojati Gospoda, I uzdati se u njega.

Blago onome koji na Gospoda stavlja nadanje svoje, I ne obraća se oholima I onijem koji teže na laž.

*Mnoga su čudesa tvoja, koja si učinio, Gospode, Bože moj, I mnoge su misli tvoje s nama. Nema ti ravna. Htio  bih javljati I kazivati, ali im broja nema.

Žrtve I darova nećeš; ti si mi uši otvorio; žrtve paljenice I koja se za grijeh prinosi ne tražiš.

I po tome rekoh: evo idem, kao što je u knjizi pisano za mene;

Hoću činiti volju tvoju, Bože moj, I zakon je tvoj meni u srcu.

*Kazujem pravdu na saboru velikom; evo, usta svojih ne ustavljam; Gospode, ti znaš.

Pravde tvoje ne sakrivam u srcu svom, kazujem vjernost tvoju I spasenje tvoje; I ne tajim milosti tvoje I istine tvoje od sabora velikog.

Gospode, nemoj zatvoriti srca svojega od mene; milost tvoja I istina tvoja jednako neka me čuvaju.

Jer me opkoliše zla nebrojena; stigoše me nepravde moje, da ne mogu gledati; ima ih više nego kose na glavi mojoj, srce me moje ostavi.

Gospode, voljan budi izbaviti me, Gospode, pohitaj mi u pomoć.

Nek se postide I posrame svi koji traže pogibao duši mojoj! Nek se vrate natrag I postide koji mi žele zlo!

Nek se povrate u smetnji svojoj koji mi govore: ha! ha!

Neka se tješe I vesele tobom svi koji traže tebe, Gospode, I koji ljube spasenje tvoje, neka jednako govore: velik Gospod!

Ja sam nesrećan I ništ, neka se Gospod postara za me! Ti si pomoć moja I izbavitelj moj, Bože moj, ne časi.

SPASENI PRAVEDNIK ZAHVALJUJE BOGU;

POKORNOST I MOLBA.

NAČELNIKU PJEVAČKOM. DAVIDOV PSALAM.

Rekoh: čuvaću se na putovima svojim da ne zgriješim jezikom svojim; zauzdavaću usta svoja, dok je bezbožnik preda mnom.

*Bijah nijem I glasa ne pustih; mučah I o dobru. Ali se tuga moja podiže,

Zapali se srce moje u meni, u mislima mojim razgorje se oganj; progovorih jezikom svojim:

*Kaži mi, Gospode, kraj moj, I dokle će trajati dani moji? Da znam kako sam ništa.

Evo s pedi dao si mi dane, I vijek je moj kao ništa pred tobom. *Baš je ništa svaki čovjek živ.

Baš hodi čovjek kao utvara; baš se uzalud kida, *sabira, a ne zna kome ce dopasti.

Pa šta da čekam, Gospode? Nad je moj u tebi.

Iz svega bezakonja mojega izbavi me, ne daj me bezumnome na potsmijeh.

Nijem sam, neću otvoriti usta svojijeh; *jer si me ti udario.

Olakšaj mi udarac svoj, silna ruka tvoja ubi me.

Ako ćes karati čovjeka za prijestupe, rastočiće se kao od moljaca krasota njegova. Baš je ništa svaki čovjek.

Slušaj molitvu moju, Gospode, I čuj jauk moj. Gledajući suze moje nemoj mučati. *Jer sam gost u tebe I došljak kao I svi stari moji.

*Nemoj me više gnevno gledati, pa ću odahnuti prije nego otidem I više me ne bude.

ODLUKA DA STRPLJIVO ĆUTI VIDEĆI NIŠTAVILO ČOVJEČIJE.

MOLBA ZA GOSPODNJU UTJEHU.

NAČELNIKU PJEVAČKOM IDITUNU.

PSALM DAVIDOV.

Gospode! Nemoj me karati u gnevu svojem, niti me nakazati u jarosti svojoj.

Jer bezakonja moja izadjoše vrh glave moje, kao teško breme otežase mi.

Usmrdješe se I zagnojiše se rane moje od bezumlja mojega.

Zgrčio sam se I pogurio veoma, vas dan idem s(j)etan;

Jer sam iznutra pun ognja, I nema zdrava mjesta na tijelu mojem.

Iznemogoh I veoma oslabih, ričem od trzanja srca svojega.

Gospode! Pred tobom su sve želje moje, I uzdisanje moje nije od tebe sakriveno.

Srce moje jako kuca, ostavi me snaga moja, I vid očiju mojih, ni njega mi nema.

*Drugovi moji I prijatelji moji videće rane moje odstupiše, daleko stoje bližnji moji.

Koji traze dušu moju namještaju zamku, I koji su mi zlu radi govore o pogibli I po vas dan misle o prijevari.

A ja kao gluh ne čujem *I kao nijem koji ne otvara usta svojijeh.

Ja sam kao čovjek koji ne čuje ili nema u ustima svojim pravdanja.

Jer tebe, Gospode, čekam, ti odgovaraj za mene, Gospode, Bože moj!

Jer rekoh: da mi se ne svete, I da se ne razmeću nada mnom, kad se spotakne noga moja.

Jer sam gotov pasti I tuga je moja svagda sa mnom.

*Priznajem krivicu svoju, I tužim radi grijeha svojega.

Neprijatelji moji žive, jaki su, I sila ih ima što me nenavide na pravdi.

Koji mi *vraćaju zlo za dobro, neprijatelji su mi zato što sam pristao za dobrim.

Nemoj me ostaviti, Gospode, Bože moj! Nemoj se udaljiti od mene.

Pohitaj u pomoć meni, Gospode, spasitelju moj!

JADIKOVANJE DAVIDOVO ZBOG TESKIH ISKUSENJA U BORBI SA BOLESCU I NEPRIJATELJIMA.

PSALM DAVIDOV. ZA SPOMEN.

Nemoj se žestiti *gledajući nevaljale, nemoj zavideti onima koji čine bezakonje.

Jer se kao trava brzo kose, I kao zeleno bilje venu.

Uzdaj se u Gospoda I tvori dobro; živi na zemlji I hrani istinu.

Teši se Gospodom, I učiniće ti sto ti srce želi.

*Predaj Gospodu put svoj, I uzdaj se u Njega, on će učiniti.

I *izvešće kao vidjelo pravdu tvoju, I pravicu tvoju kao podne.

Osloni se na Gospoda, I čekaj ga. Nemoj se žestiti gledajući koga gdje napreduje na putu svojem, čovjeka koji radi što namisli.

Utišaj gnev I ostavi jarost; nemoj se dražiti da zlo činiš.

Jer će se istrijebiti koji čine zlo, a koji čekaju Gospoda *naslijediće zemlju.

Još malo, pa neće biti bezbožnika; pogledaćeš na mjesto njegovo, a njega nema.

A smerni ce naslijediti zemlju, I nasladjivaće se množinom mira.

Zlo misli bezboznik pravedniku, I škrguće na nj zubima svojim.

Ali mu se Gospod smije, jer vidi da se primiče dan njegov.

Mač potežu bezbožnici, zapinju luk svoj, da obore ubogoga I ništega I pokolju one koji idu pravim putem.

Mač će njihov udariti u njihovo srce, I lukovi njihovi polomiće se.

*Bolje je malo u pravednika nego bogatstvo mnogih bezbožnika.

Jer će se mišice bezbožnicima potrti, a pravednike utvrdjuje Gospod.

Zna Gospod dane bezazlenima, I dio njihov traje dovijeka.

Neće se postideti u zlo doba, *u dane gladne biće siti.

A bezbožnici ginu, I neprijatelji Gospodnji kao lepota šumska prolaze, kao dim prolaze.

Bezbožnik uzima I ne vraća, a pravednik poklanja I daje.

Jer koje on blagoslovi, oni naslijede zemlju, a koje on prokune, oni se *istrijebe.

Gospod utvrdjuje korake svakoga čovjeka I mio mu je put njegov.

*Kad posrne da padne, neće pasti, jer ga Gospod drži za ruku.

Bijah mlad I ostareh, I ne vidjeh pravednika ostavljena, ni dece njegove da prose hleba.

Svaki dan poklanja I daje u zajam, I na natražju je njegovu blagoslov.

Pravednici će naslijediti zemlju, I živjeće na njoj dovijeka.

Usta pravednikova govore mudrost, I jezik njegov kazuje istinu.

*Zakon je Boga njegova njemu u srcu, stopala se njegova ne spotiču.

Bezbožnik *vreba pravednika, I traži da ga ubije;

Ali ga Gospod neće pustiti u ruke njegove, I on će te postaviti da vladaš zemljom; vidjećeš kako će se istrijebiti bezbožnici.

*Vidjeh bezbožnika strašna koji se rasirivaše kao granato drvo;

Ali prodje, I evo nema ga; tražim ga I ne nahodim.

Hrani čistotu I pazi pravdu, jer će u čovjeka mirna ostati natražje.

A bezbožnika će nestati sasvijem; natražje će se bezbožničko zatrti.

Od Gospoda je spasenje pravednicima; on je krijepost njihova u nevolji.

Gospod će im pomoći, I izbaviće ih; izbaviće ih od bezbožnika I sačuvaće ih, jer se u njega uzdaju.

PSALM DAVIDOV.

SREĆA BEZBOŽNIKA NE TREBA DA ŽESTI PRAVEDNIKE.

A *u crkvi koja bješe u Antiohiji bijahu neki proroci I učitelji, to jest: Varnava I Simeun koji se zvaše Nigar, I Lukije Kirinac, I Manail odgajeni s Irodom četverovlasnikom, I Savle.

A kad oni služahu Gospodu I pošćahu, reče Duh sveti: *odvojte mi Varnavu I Savla na djelo na koje ih pozvah.

Tada *postivši I pomolivši se Bogu metnuše ruke na njih, I otpustiše ih.

Ovi dakle poslani od Duha svetoga sidjoše u Seleukiju, I odande otploviše u Kipar.

I došavši u Salamin javiše riječ Božiju u zbornicama Jevrejskima; a imahu I *Jovana slugu.

A kad prodjoše ostrvo tja do Pafa, nadjoše nekakvoga čovjeka vračara I lažna proroka, Jevrejina, kome bješe ime Varisus,

Koji bješe s namjesnikom Srdjem Pavlom, čovjekom razumnijem. Ovaj dozvavši Varnavu I Savla zaiska da čuje riječ Božiju.

A *Elima, vračar (jer to znači ime njegovo) stade im se suprotiti, gledajući da odvrati namjesnika od vjere.

A Savle koji se zvaše I Pavle, pun Duha svetoga pogledavši na nj

Reče: o napunjeni svakoga lukavstva I svake pakosti, sine djavolji! neprijatelju svake pravde!

zar ne prestaješ kvariti pravijeh putova Gospodnjijeh?

I sad eto ruke Gospodnje na te, I da budeš slijep da ne vidiš sunca za neko vrijeme. I ujedanput napade na nj mrak I tama, I pipajući tražaše vodja.

Tada namjesnik, kad vidje šta bi, vjerova, diveći se nauci Gospodnjoj.

A kad se Pavle sa svojijem društvom odveze iz Pafa, dodjoše u Pergu Pamfilijsku; a *Jovan se odvoji od njih, I vrati se u Jerusalim.

A oni otišavši iz Perge dodjoše u Antiohiju Pisidijsku, I ušavši u zbornicu u dan subotni sjedoše.

A po čitanju zakona I proroka poslaše starješine zborničke k njima govoreći: ljudi braćo! ako je u vama riječ utjehe za narod, govorite.

A Pavle ustavši I mahnuvši rukom reče: ljudi Israilci I koji se Boga bojite, čujte!

Bog naroda ovoga izabra oce naše, I podiže narod kad bijahu došljaci u zemlji Misirskoj, I rukom visokom izvede ih iz nje.

I *do četrdeset godina prehrani ih u pustinji.

I *zatrvši sedam naroda u zemlji Hananskoj na kocke † razdijeli im zemlju njihovu.

I potom na četiri stotine I pedeset godina *dade im sudije † do Samuila proroka.

*I od tada iskaše cara, I dade im Bog Saula, sina Kisova, čovjeka od koljena Venijaminova, za četrdeset godina.

I uklonivši njega *podiže im Davida za cara, kome I reče svjedočeći: nadjoh Davida sina Jesejeva, čovjeka po srcu mojemu, koji će ispuniti sve volje moje.

*Od njegova sjemena podiže Bog po † obećanju Israilevu spasa Isusa;

*Kad Jovan pred njegovijem dolaskom propovijeda krštenje pokajanja svemu narodu Israilevu.

I kad svršivaše Jovan tečenje svoje, govoraše: *ko mislite da sam ja nijesam ja; nego evo ide za mnom, kome ja nijesam dostojan razdriješiti remena na obuci njegovoj.

Ljudi braco! Sinovi roda Avraamova, I koji se medju vama Boga boje! * vama se posla riječ ovoga spasenija.

Jer oni što žive u Jerusalimu, I knezovi njihovi, ne poznaše ovoga I glasove proročke koji se čitaju svake subote osudivši ga izvršiše.

*I ne našavši ni jedne krivice moliše Pilata da ga pogubi.

I kad svršiše sve što je pisano za njega, * skinuše ga s drveta I metnuše u grob.

A Bog vaskrse ga iz mrtvijeh.

I pokaziva se mnogo dana onima što izlaziše s njim iz Galileje u Jerusalim, koji su sad svjedoci njegovi pred narodom.

I mi vam javljamo obećanje koje bi ocevima našima da je ovo Bog ispunio nama, djeci njihovoj, podignuvši Isusa;

Kao što je napisano I u drugom psalmu: *ti si moj sin, ja te danas rodih.

A da ga iz mrtvijeh vaskrse da se više ne vrati u truhljenje ovako reče: *daću vam svetinju Davidovu vjernu.

Zato I na drugom mjestu govori: *nećeš dati da tvoj svetac vidi truhljenja.

Jer David posluživši rodu svojemu po volji Božijoj umrije, I metnuše ga kod otaca njegovijeh, I vidje truhljenje.

A kojega Bog podize ne vidje truhljenja.

Tako da vam je na znanje, ljudi braćo! da se kroza nj vama propovijeda oproštenje grijeha.

I od svega, oda šta se ne mogoste opravdati u zakonu Mojsijevu, opravdaće se u njemu svaki koji vjeruje.

Gledajte dakle da ne dodje na vas ono što je kazano u prorocima:

Vidite, nemarljivi! i čudite se, I nek vas nestane; jer ja činim djelo u dane vaše, djelo koje nećete vjerovati ako vam ko uskazuje.

A kad izlazahu iz zbornice Jevrejske, moljahu neznabošci da im se ove riječi u drugu subotu govore.

A kad se sabor razidje, podjoše za Pavlom I za Varnavom mnogi od Jevreja I pobožnijeh došljaka; a oni govoreći im *svjetovahu ih da ostanu u †blagodati Božijoj.

A u drugu subotu sabra se gotovo sav grad da čuju riječi Božije.

A kad vidješe Jevreji narod, napuniše se zavisti, I govorahu protivno riječima Pavlovijem nasuprot govoreći I huleći.

A Pavle I Varnava oslobodivši se rekoše: *vama je najprije trebalo da se govori riječ Bozija; ali kad je odbacujete, I sami se pokazujete da nijeste dostojni vječnoga zivota, evo se obrćemo k neznabošcima.

Jer nam tako zapovjedi Gospod: *postavih te za vidjelo neznabošcima, da budeš spasenije do samoga kraja zemlje.

A kad čuše neznabošci, radovahu se I slavljahu riječ Božiju, I vjerovaše koliko ih bješe pripravljeno za život vječni.

I riječ se Božija raznosaše po svoj okolini.

Ali Jevreji podgovoriše pobožne I poštene žene I starješine gradske te podigoše gonjenje na Pavla I Varnavu, I istjeraše ih iz svoje zemlje.

*A oni otresavši na njih prah sa svojijeh nogu dodjoše u Ikoniju.

A učenici punjahu se radosti I Duha svetoga.

PRVO PAVLOVO PUTOVANJE MEDJU MNOGOBOŠCE.

PROPOVIJED JEVANDJELJA U KIPRU I U ANTIOHIJI PISIDIJKOJ.

U ono vrijeme podiže Irod car ruke da muči neke od crkve.

I pogubi Jakova brata Jovanova mačem.

I vidjevši da je to po volji Jevrejima nastavi da uhvati I Petra (a bijahu dani prijesnih hlebova),

Kojega I uhvati I baci u tamnicu, I predade ga četvorici četvrtnika vojničkijeh da ga čuvaju, I mišljaše ga po pashi izvesti pred narod.

I tako Petra čuvahu u tamnici; a crkva moljaše se za njega Bogu bez prestanka.

A kad šćase Irod da ga izvede, onu noć spavaše Petar medju dvojicom vojnika, okovan u dvoje verige, a stražari pred vratima čuvahu tamnicu.

I gle, *andjeo Gospodnji pristupi, I svjetlost obasja po sobi,I kucnuvši Petra u rebra probudi ga govoreći: ustani brže. I spadoše mu verige s ruku.

A andjeo mu reče: opaši se, I obuj opanke svoje. I učini tako. I reče mu andjeo: obuci haljinu svoju, pa hajde za mnom.

I izišavši idjaše za njim, I ne znadijaše da je to istina što andjeo činjaše, nego mišljaše da vidi utvaru.

A kad prodjoše prvu stražu I drugu I dodjoše k vratima gvozdenijem koja vodjahu u grad, ona im se sama otvoriše; I izišavši prodjoše jednu ulicu, I andjeo odmah odstupi od njega.

I kad dodje Petar k sebi reče: sad zaista vidim da Bog posla andjela svojega te me izbavi iz ruku Irodovijeh I od svega čekanja naroda Jevrejskoga.

I razmislivši dodje kući Marije matere *Jovana koji se zvaše Marko, gdje bijahu mnogi sabrani I moljahu se Bogu.

A kad kucnu Petar u vrata od dvora, pristupi djevojka po imenu Roda, da čuje.

I poznavši glas Petrov od radosti ne otvori vrata, nego utrča I kaza da Petar stoji pred vratima.

A oni joj rekoše: jesi li ti luda? A ona potvrdjivaše da je tako. A oni govorahu: andjeo je njegov.

A Petar jednako kucaše. A kad otvoriše, vidješe ga, I udiviše se.

A on mahnuvsi na njih rukom da ćute, kaza im kako ga Gospod izvede iz tamnice; I reče javite ovo Jakovu I braći. I izišavši otide na drugo mesto.

A kad bi dan, bješe ne mala buna medju vojnicima, šta to bi od Petra.

A kad ga Irod zaiska I ne nadje, onda ispita stražare, I zapovjedi da ih odvedu; I izišavši iz Judeje u Ćesariju onamo življaše.

Jer se Irod srdjaše na Tirce I Sidonce. Ali oni jednodušno dodjoše k njemu, I uzevši na svoju ruku Vlasta, posteljnika careva, iskahu mira, *jer se njihove zemlje hranjahu od njegova carstva.

A u odredjeni dan obuče se Irod u carsku haljinu, I sjedavši na prijesto govoraše im;

A narod vikaše: ovo je glas Božij, a ne čovječij.

Ali ujedanput udari ga andjeo Gospodnji; jer ne dade slave Bogu; I budući izjeden od crvi izdahnu.

A *riječ Božija rastijaše I množaše se.

A Varnava I Savle predavši pomoć vratiše se iz Jerusalima u Antiohiju, *uzevši sa sobom I Jovana koji se zvaše Marko.

JAKOVLJEVA SMRT. PETROVO OSLOBODJENJE.

 IRODOVA SMRT.

I čuše apostoli I braća koja bijahu u Judeji da neznabošci primiše riječ Božiju.

I kad izidje Petar u Jerusalim, prepirahu se s njim *koji bijahu iz obrezanja,

Govoreći: ušao si k ljudima koji nijesu obrezani, I jeo si s njima.

A Petar počevši kazivaše im redom govoreći:

*Ja bijah u gradu Jopi na molitvi, I došavši izvan sebe vidjeh utvaru, gdje silazi sud nekakav kao veliko platno na četiri roglja I spušta se s neba, I dodje do preda me.

Pogledavši u nj opazih I vidjeh četvoronožna zemaljska, I zvjerinje I bubine I ptice nebeske.

A čuh glas koji mi govori: ustani, Petre! pokolji I pojedi.

A ja rekoh: nipošto Gospode! Jer ništa pogano I nečisto nikad ne udje u usta moja.

A glas mi odgovori drugom s neba govoreći: što je Bog očistio ti ne pogani.

A ovo bi triput; I uze se opet sve na nebo.

I gle, odmah tri čovjeka staše pred kućom u kojoj bijah, poslani iz Ćesarije k meni.

A Duh mi reče da idem s njima ne premišljajući ništa. A dodjoše sa mnom I ovo šest braće, I udjosmo u kuću čovjekovu.

I kaza nam kako vidje andjela u kući svojoj koji je stao I kazao mu: pošlji ljude u Jopu I dozovi Simona prozvanog Petra,

Koji će ti kazati riječi kojima ćeš se spasti ti I sav dom tvoj.

A kad ja počeh govoriti, sidje Duh sveti na njih, kao I na nas u početku.

Onda se opomenuh riječi Gospodnje kako govoraše: *Jovan je krstio vodom, a vi ćete se krstiti Duhom svetijem.

Kad im dakle Bog dade jednak dar kao I nama koji vjerujemo Gospoda svojega Isusa Hrista, ja ko bijah da bih mogao zabraniti Bogu?

A kad čuše ovo, umukoše I hvaljahu Boga govoreći: dakle I neznabošcima Bog dade pokajanje za život.

*A oni što se rasijaše od nevolje koja posta za Stefana, prodjoše tja do Finikije I Kipra I Antiohije, nikomu ne govoreći riječi do samijem Jevrejima.

A neki od njih bijahu Kiprani I Kirinci, koji ušavsi u Antiohiju govorahu Grcima propovijedajući jevandjelje o Gospodu Isusu.

I bješe *ruka Božija s njima; I mnogo ih vjerovaše I obratiše se ka Gospodu.

A dodje riječ o njima do ušiju crkve koja bješe u Jerusalimu; I poslaše Varnavu da ide tja do Antiohije;

Koji dosavši I vidjevši blagodat Božiju, obradova se, I *moljaše sve da tvrdijem srcem ostanu u Gospodu;

Jer bješe čovjek blag I *pun Duha svetoga I vjere. †I obrati se mnogi narod ka Gospodu.

Varnava pak izidje u *Tars da traži Savla; I kad ga nadje dovede ga u Antiohiju.

I oni se cijelu godinu sastajaše ondje s crkvom, I učiše mnogi narod; I najprije u Antiohiji nazvaše učenike hrišćanima.

A u te dane sidjoše iz Jerusalima *proroci u Antiohiju.

I ustavši jedan od njih, po imenu *Agav objavi glad veliki koji šćaše biti po vasionom svijetu, koji I bi za Klaudija ćesara.

A od učenika odredi svaki koliko koji mogaše da pošlju u pomoć braći koja življahu u Judeji.

*Koje I učiniše poslavši starješinama preko ruke Varnavine I Savlove.

PETAR OPRAVDAVA SVOJE DRUŽENJE SA MNOGOBOŠCIMA. ŠIRENJE JEVANDJELJA DO ANTIOHIJE. NAZIV: HRIŠĆANI. STARANJE ZA BRAĆU U JUDEJI.

A u Ćesariji bješe jedan čovjek po imenu Kornilije, kapetan od čete koja se zvaše Talijanska.

Pobožan I bogobojazan sa cijelijem domom svojijem, koji davaše milostinju mnogijem ljudima I moljaše se Bogu bez prestanka;

On vidje na javi u utvari oko devetoga sahata dnevi andjela Božijega gdje sidje k njemu I reče mu: Kornilije!

A on pogledavši na nj I uplašivši se reče: što je Gospode? A on mu reče: molitve tvoje I milostinje izidjoše na pamet Bogu;

I sad pošlji u Jopu ljude I dozovi Simona prozvanoga Petra:

On stoji u nekoga *Simona kožara, kojega je kuća kod mora; on će ti kazati riječi kojima ćeš  se spasti ti I sav dom tvoj.

I kad otide andjeo koji govori Korniliju, dozvavši dvojicu od svojijeh slugu I jednoga pobožna vojnika od onijeh koji mu služahu,

I kazavši im sve posla ih u Jopu.

A sjutradan kad oni idjahu putem I približiše se ka gradu, izidje Petar u gornju sobu da se pomoli Bogu u šesti sahat.

I ogladne, I šćaše da jede; a kad mu oni gotovljahu, dodje izvan sebe,

I vidje nebo otvoreno I sud nekakav gdje silazi na njega, kao veliko platno, zavezan na četiri roglja I spušta se na zemlju;

U kome bijahu sva četvoronožna na zemlji, I zverinje I bubine I ptice nebeske.

I postade glas k njemu: ustani, Petre! pokolji I pojedi.

A Petar reče: nipošto, Gospode! *jer nikad ne jedoh što pogano ili nečisto.

I gle, glas opet k njemu drugom: *što je Bog očistio ti ne pogani.

I ovo bi triput, I sud se opet uze na nebo.

A kad se Petar u sebi divljaše šta bi bila utvara koju vidje, I gle, ljudi poslani od Kornilija, napitavši I našavsi dom Simonov stadoše pred vratima,

I zovnuvši pitahu: stoji li ovdje Simon prozvani Petar?

A dok Petar razmišljavaše o utvari, reče mu Duh: evo tri čovjeka traže te;

Nego ustani I sidji I idi s njima ne premišljajući ništa, jer ih ja poslah.

A Petar sišavši k ljudima poslanijem k sebi od Kornilije reče: evo ja sam koga tražite; što ste došli?

A oni rekoše: Kornilije kapetan, čovjek pravedan I bogobojazan, poznat kod svega naroda Jevrejskoga, primio je zapovijest od andjela svetoga da dozove tebe u svoj dom I da čuje riječi od tebe.

Onda ih dozva unutra I ugosti. A sjutradan ustavši Petar podje s njima, I neki od braće koja bješe u Jopi podjose s njim.

I sjutradan udjoše u Ćesariju. A Kornilije čekaše ih sazvavsi rodbinu svoju I ljubazne prijatelje.

A kad Petar šćaše da udje, srete ga Kornilije, I padnuvši na noge njegove pokloni se.

I Petar ga podiže govoreći: *ustani, I ja sam čovjek.

I s njim govoreći udje, I nadje mnoge koji se bijahu sabrali.

I reče im: vi znate kako je neprilično čovjeku Jevrejinu družiti se ili dolaziti k tudjinu; ali Bog meni pokaza da nijednoga čovjeka ne zovem pogana ili nečista;

Zato I bez sumnje dodjoh pozvan. Pitam vas dakle zašto poslaste po mene?

I Kornilije reče: od četvrtoga dana do ovoga časa ja postih, I u deveti sahat moljah se Bogu u svojoj kući; I gle, čovjek stade preda mnom u haljini sjajnoj,

I reče: Kornilije! Uslišena bi molitva tvoja I milostinje tvoje pomenuše se pred Bogom.

Pošalji dakle u Jopu I dozovi Simona koji se zove Petar:

on stoji u kući Simona kožara kod mora, koji kad dodje kazaće ti.

Onda ja odmah poslah k tebi; I ti si dobro učinio što si došao. Sad dakle mi svi stojimo pred Bogom da čujemo sve što je tebi od Boga zapovjedjeno.

A Petar otvorivši usta reče: *zaista vidim da Bog ne gleda ko je ko;

Nego u svakom narodu koji se boji njega I tvori pravdu mio je njemu.

Riječ što posla sinovima Israiljevijem, javljajući mir po Isusu Hristu, *ona je Gospod svima.

Vi znate govor koji je bio po svoj  Judeji počevsi od Galileje po krštenju koje propovijedi Jovan:

Isusa iz Nazareta kako ga pomaza Bog Duhom svetijem I silom, koji prodje čineći dobro I iscjeljujući sve koje djavo bješe nadvladao; jer Bog bijaše s njim.

I mi smo svjedoci svemu što učini u zemlji Judejskoj I Jerusalimu; kojega I ubiše objesivši na drvo.

Ovoga Bog vaskrse treći dan, I dade mu da se pokaže,

Ne svemu narodu nego nama svjedocima naprijed izbranima od Boga, koji s njim jedosmo I pismo po vaskrseniju njegovom iz mrtvijeh.

I zapovjedi nam da propovijedamo narodu I da svjedočimo *da je on narečeni od Boga sudija †živijem I mrtvijem.

*Za ovo svjedoče svi proroci da će imenom njegovijem primiti oproštenje grijeha svi koji ga vjeruju.

A dok još Petar govoraše ove riječi, sidje Duh sveti na sve koji slušahu riječ.

I udiviše se vjerni iz obrezanja koji bijahu došli s Petrom, videći da se I na neznabošce izli dar Duha svetoga.

Jer ih slušahu gdje govorahu jezike, I veličahu Boga. Tada odgovori Petar:

Eda može ko vodu zabraniti da se ne krste oni koji primiše Duha svetoga kao I mi?

I zapovjedi im da se krste u ime Isusa Hrista. Tada ga moliše da ostane kod njih nekoliko dana.

 KORNILIJA I NJEGOVU KUĆU OBRAĆA I KRŠTAVA PETAR

A Savle jos disuci prijetnjom I smrcu na ucenike Gospodnje pristupi k poglavaru svestenickome,

I izmoli u njega poslanice u Damask na zbornice, ako koga nadje od ovoga puta, I ljude I zene svezane da dovede u Jerusalim.

A *kad bjese na putu I dodje blizu Damaska, ujedanput obasja ga svjetlost s neba,

I padnuvsi na zemlju cu glas gdje mu govori: Savle!  Savle! Zasto me gonis?

A on rece: ko si ti, Gospode? A Gospod rece: ja sam Isus, kojega ti gonis: *tesko ti je protivu bodila pracati se.

A on drkcuci od straha rece: Gospode! Sta hoces da cinim? I Gospod mu rece: ustani I udji u grad, pa ce ti se kazati sta ti treba ciniti.

A ljudi koji idjahu s njim stajahu I cudjahu se, jer cujahu glas a ne vidjahu nikoga.

A Savle usta od zemlje, I otvorenijem ocima svojijem nista ne vidjase. A oni ga uzese za ruku I uvedose u Damask.

I bjese tri dana slijep, I ne jede, niti pi.

A u Damasku bjese jedan ucenik, poi menu Ananija, I rece mu Gospod u utvari: Ananija! A on rece: evo me, Gospode!

A Gospod mu rece: ustani I idi u ulicu koja se zove Prava, I trazi u domu Judinom poi menu Savla *Tarsanina; jer gle, on se moli Bogu,

I vidje u utvari covjeka, po imenu Ananiju, gde udje I metnu ruku na nj da progleda.

A Ananija odgovori: Gospode! Ja cuh od mnogijeh za toga covjeka kolika zla pocini svetima tvojima u Jerusalimu;

I ovdje ima vlast od glavara svestenickijeh da veze sve *koji prizivaju ime tvoje.

A Gospod mu rece: idi, jer mi je on sud izbrani da iznese ime moje pred *neznabosce I careve I sinove Israileve.

A *ja cu mu pokazati koliko mu valja postradati za ime moje.

I podje Ananija, I udje u kucu, I metnuvsi ruke na nj rece: Savle, brate! Gospod Isus, koji ti se javi na putu kojijem si isao, posla me da progledas I da se napunis Duha svetoga.

I odmah otpade od ociju njegovijeh kao krljust, I odmah progleda, I ustavsi krsti se.

I posto pojede okrijepi se;

I bi Savle nekoliko dana s ucenicima koji bijahu u Damasku.

I odmah po zbornicama propovijedase Isusa da je on sin Bozij.

A svi koji slusahu divljahu se  I govorahu: nije li ovo onaj sto gonjase u Jerusalimu one koji spominjahu ime ovo, I ovdje zato dodje da ih povezane vodi glavarima svestanickijem.

A Savle se vecma siljase *I zabunjivase Jevreje koji zive u Damasku, dokazujuci da je ovo Hristos.

A kad se navrsi podosta dana, dogovorise se Jevreji da ga ubiju.

Ali Savle doznade njihov dogovor; a oni cuvahu vrata dan I noc da bi ga ubili;

A ucenici ga uzese nocu I spustise preko zida u kotarici.

A *kad dodje Savle u Jerusalim, ugledase da se pribije uz ucenike; I svi ga se bojahu, jer ne vjerovahu da je ucenik.

A Varnava ga uze I dovede k apostolima, I kaza im kako na putu vidje Gospoda, I kako mu govori, *I kako u Damasku slobodno propovijeda ime Isusovo.

I bijase s njima I ulazi u Jerusalim I izlazi I slobodno pripovijedase ime Gospoda Isusa.

I govorase I prepirase se s Grcima; a oni gledahu dag a ubiju.

A kad razumjese braca, svedose ga u Cesariju, I otpustise ga u Tars.

A crkve po svoj Judeji I Galileji I Samariji bijahu na miru, I napredovahu, I hodjahu u strahu Gospodnjem, I umnozavahu se utjehom svetoga Duha.

I dogodi se kad Petar obilazase sve, da dodje I k svetima koji zivljahu u Lidi.

I nadje tamo jednoga covjeka poi menu Eneju, koji vec osam godina lezase na odru, jer bjese uzet.

I rece mu Petar: Eneja! Iscjeljuje te Isus Hristos, ustani I prostri sam sebi. I odmah usta.

I vidjese ga svi koji zivljahu u Lidi I u Asaronu, I obratise se ka Gospodu.

A u Jopi bjese jedna ucenica, poi menu Tavita, koje znaci srna, I ona bjese puna dobrijeh djela I milostinje sto cinjase.

I dogodi se u te dane da se ona razbolje I umrije; onda je okupase I metnuse u gornju sobu.

A buduci da je Lida blizu Jope, onda ucenici cuvsi da je Petar u njoj poslase dva covjeka moleci gad a ne pozali truda doci po njih.

A Petar ustavsi otide s njima, I kad dodje, izvedose ga u gornju sobu I skupise se oko njega sve udovice placuci I pokazujuci suknje I haljine sto je radial Srna dok je bila s njima.

A Petar izgnavsi sve napolje klece na kolena I pomoli se Bogu, I okrenuvsi se k tijelu *rece: Tavito! ustani. A ona otvori oci svoje, I vidjevsi Petra sjede.

Petar pruzivsi joj ruku podize je; I dozvavsi svete I udovice pokaza je zivu. I ovo se razglasi po svoj Jopi, I mnogi vjerovase Gospoda.

I dogodi se da on osta mnogo dana u Jopi u nekoga *Simona kozara.

SAVLOVO OBRAĆANJE I PRVA ISKUSTVA U DAMASKU I U JERUSALIMU.

PETAR ISCJELJUJE ENEJU I VASKRSAVA TAVITU.

Savle pak bješe pristao na njegovu smrt. A u taj dan postade veliko gonjenje na crkvu Jerusalimsku, I svi se rasijaše po krajevima Judejskijem I Samarijskijem osim apostola.

A ljudi pobožni ukopaše Stefana I veliki plac učiniše nad njim.

A Savle dosadjivaše crkvi, jer idjaše po kucama, I vucijaše ljude I žene te predavaše u tamnicu.

A oni što se bijahu rasijali prolazahu propovijedajući riječ.

A Filip sišavši u grad Samarijski propovijedaše im Hrista.

A narod pazaše jednodušno na ono što govoraše Filip, slušajući I gledajući znake koje činjaše;

Jer duhovi nečisti s velikom vikom izlažahu iz mnogijeh u kojima bijahu, I mnogi uzeti I hromi ozdraviše.

I bi velika radost u gradu onome.

A bješe jedan čovjek, po imenu Simon, koji prije čaraše u gradu I dovodjaše u čudo narod Samarijski, govoreći da je on nešto veliko;

Na kojega gledahu svi, I malo I veliko, govoreći: ovo je velika sila Božija.

A zato gledahu na njega što ih mnogo vremena činima udivljavaše.

Kad pak vjerovaše Filipu koji propovijedaše jevandjelje o carstvu Božijemu I o imenu Isusa Hrista, kršćavahu se I ljudi I zene.

Tada I Simon vjerova, I krstivši se osta kod Filipa; I videći djela I znake velike koji se činjahu divljaše se vrlo.

A kad čuše apostoli koji bijahu u Jerusalimu da Samarija primi riječ Božiju, poslaše k njima Petra I Jovana.

Koji sišavši pomoliše se Bogu za njih da prime Duha svetoga;

Jer još ni na jednoga ne bješe došao, nego bijahu samo kršteni u ime Gospoda Isusa.

Tada apostoli metnuše ruke na njih, I oni primiše Duha svetoga.

A kad vidje Simon da se daje Duh sveti kad apostoli metnu ruke, donese im novce

Govoreći: dajte I meni ovu vlast da kad metnem ruke na koga primi Duha svetoga.

A Petar mu reče: novci tvoji s tobom da budu u pogibao, što si pomislio da se dar Božiji može dobiti za novce.

Nema tebi djela ni iseta u ovoj riječi; jer srce tvoje nije pravo pred Bogom.

Pokaj se dakle od ove svoje pakosti, I moli se Bogu da bi ti se oprostila pomisao srca tvoga.

Jer te vidim da si u grkoj žuči I u svezi nepravde.

A Simon odgovarajući reče: pomolite se vi Gospodu za mene da ne naidje na mene ništa od ovoga što rekoste.

Tako oni posvjedočivši I govorivši riječ Gospodnju vratiše se u Jerusalim, I mnogijem selima Samarijskijem propovjediše jevandjelje.

A andjeo Gospodnji reče Filipu govoreći: ustani I idi na podne na put  koji silazi od Jerusalima u Gazu I pust je.

I ustavši podje. I gle, čovjek Arapin, uškopljenik, vlastelin Kandakije carice Arapske, što bješe nad svima njezinijem riznicama, koji bješe došao u Jerusalim da se moli Bogu,

Pa se vraćaše, I sjedeci na kolima svojijem čitaše proroka Isaiju.

A Duh reče Filipu: pristupi I prilijepi se tijem kolima.

A Filip pritrčavši ču ga gdje čita proroka Isaiju, I reče: a razumiješ li što čitaš?

A on reče: kako bih mogao ako me ko ne uputi? I umoli Filipa te se pope I sjede s njim.

A mjesto iz pisma koje čitaše bješe ovo: *kao ovca na zaklanje odvede se, I nijem kao jagnje pred onijem koji ga striže, tako ne otvori usta svojijeh.

U njegovom poniženju ukide se sud njegov. A rod njegov ko će iskazati? Jer se njegov život uzima od zemlje.

Onda uskopljenik odgovori Filipu I reče: molim te, za koga ovo govori prorok? Ili za sebe ili za koga drugoga?

A Filip otvorivši usta svoja, I počevsi od pisma ovoga, propovjedi mu jevandjelje Isusovo.

Kako idjahu putem dodjoše na nekakvu vodu; I reče uškopljenik: evo vode, šta brani meni da se krstim?

A Filip mu reče: ako vjeruješ od svega srca svojega, mozeš. A on odgovarajući reče: vjerujem da je Isus Hristos sin Božij.

I zapovjedi da stanu kola, I sidjoše oba na vodu, I Filip I uškopljenik, I krsti ga.

A kad izidjoše iz vode, *Duh sveti pade na uškopljenika, a andjeo Gospodnji uze Filipa, I više ga ne vidje uškopljenik; nego otide putem svojijem radujući se.

A Filip se obrete u Azotu; I prolazeći propovijedaše jevandjelje svima gradovima, dok ne dodje u Ćesariju.

SAVLE GONI HRISĆANE. FILIP PROPOVIJEDA U SAMARIJI.

 SIMON ČARALAC.OBRAĆANJE CARIČINA BLAGAJNIKA IZ ARAPSKE.

A poglavar sveštenički reče: je li dakle tako?

A on reče: ljudi bratijo I oci! Poslušajte. Bog slave javi se ocu našemu Avraamu kad bješe u Mesopotamija, prije nego se doseli u Haran,

I reče mu: *izidji iz zemlje svoje I od roda svojega I iz doma oca svojega, I dodji u zemlju koju ću ti ja pokazati.

Tada *izidje iz zemlje (sem. Nedžad/Nedž’da) Haldejske, I doseli se u Haran; I odande, po smrti oca njegova, preseli ga u ovu zemlju u kojoj vi sad živite.

I ne dade mu nasledstva u njoj ni stope; *I obreče mu je dati u držanje I sjemenu njegovu poslije njega, dok on još nemaše djeteta.

Ali Bog reče ovako: *sjeme tvoje biće došljaci u zemlji tudjoj, I natjeraće ga da služi, I mučiće ga četiri stotine godina.

I narodu kome će služiti ja ću suditi, reče Bog, I potom će izići, I služiće meni na ovome mjestu.

I dade mu zavet obrezanja, I tako rodi Is(h)aka, I obreza ga u osmi dan; I Isak Jakova, I Jakov dvanaest starešina.

*I starešine zavidjahu Josifu, I prodadose ga u Misir; † I Bog bješe s njim.

I izbavi ga od sviju njegovijeh nevolja, I *dade mu milost I premudrost pred Faraonom carem misirskim, I postavi ga poglavarom na Misirom I nad svijem domom svojijem.

A dodje glad na svu zemlju misirsku I hanansku I nevolja velika, I ne nalazahu hrane oci naši.

* A Jakov čuvši da ima pšenice u Misiru posla najprije oce naše.

* I kad dodjoše drugi put, poznaše Josifa bratija njegova, I rod Josifov posta poznat Faraonu.

* A Josif posla I dozva oca svojega Jakova I svu rodbinu svoju, sedamdeset I pet duš(h)a.

*I Jakov sidje u Misir, I umrije, on I ocevi naši.

I prenesoše ih u Sihem, I metnuše u *grob koji kupi Avra(h)am za novce od sinova Emorovijeh u Sihemu.

I kad se približi vrijeme obećanja za koje se Bog zakle Avraamu, *narod se narodi I umnoži u Misiru,

Dok nasta drugi car u Misiru, koji ne znaše Josifa.

Ovaj namisli zlo za naš rod, izmuči oce naše *da svoju djecu bacahu da ne žive.

*U to se vrijeme rodi Mojsije, I bješe † Bogu ugodan, I bi tri meseca hranjen u kući oca svojega.

A *kad ga izbaciše, uze ga kći Faraonova, I odgaji ga sebi za sina.

I nauči se Mojsije svoj premudrosti misirskoj, I bješe silan u rečima I u delima.

*A kad mu se navršivaše četrdeset godina, dodje mu na um da obidje bratiju svoju, sinove Israila.

I vidjevši jednome gdje se čini nepravda, pomože, I pokaja onoga što mu se činjase nepravda, I ubi Misirca.

Misljaše pak da bratija njegova razumiju da Bog njegovom rukom njima spasenije dade: ali oni ne razumješe.

A sjutradan dodje medju takove koji se bijahu svadili, I miraše ih govoreći: ljudi, vi ste bratija, zašto činite nepravdu jedan drugome?

A onaj što činjaše nepravdu bližnjemu oturi ga govoreći: ko je tebe postavio knezom I sudijom nad nama?

Ili I mene hoćeš da ubiješ kao što si juče ubio Misirca?

*A Mojsije pobježe od ove riječi, I posta došljak u zemlji madijamskoj gde rodi dva sina.

I kad se navrši četrdeset godina, javi mu se u pustinji gore Sin+ajske andjeo Gospodnji u plamenu ognjenom u kupini.

A kad Mojsije vidje, divljaše se utvari. A kad on pristupi da vidi, bi glas Gospodnji k njemu:

Jesam Bog otaca tvojijeh, Bog Avraamov I Bog Isakov I Bog Jakova. A Mojsije se bješe uzdrhtao I ne smijaše da pogleda.

A Gospod mu reče: izuj obucu sa svojijeh nogu: jer je mjesto na kome stojiš sveta zemlja.

Ja dobro vidjeh muku svojega naroda koji je u Misiru, I čuh njihovo uzdisanje, I sidjoh da ih izbavim: I sad hodi da te pošljem u Misir.

Ovoga Mojsija, kojega oturiše rekavši: ko te postavi knezom I sudijom? ovoga Bog za kneza I izbavitelja posla rukom andjela koji mu se javi u kupini.

Ovaj ih izvede učinivši čudesa I znake u zemlji misirskoj *I u Crvenom moru I u pustinji četrdeset godina.

Ovo je Mojsije koji kaza sinovima Israila: *Gospod Bog vas podignuće vam proroka iz vaše bratije, kao mene: njega poslušajte.

*Ovo je onaj što bješe u crkvi u pustinji s andjelom, koji mu govori na gori Sinajskoj, I s ocima našijem; koji primi reči žive da ih nama da;

Kojega ne htješe poslušati oci naši, nego ga odbaciše, I okrenuše se srcem svojijem u Misir,

*Rekavši Aronu: načini nam bogove koji će ići pred nama, jer ovome Mojsiju, koji nas izvede iz zemlje misirske, ne znamo šta bi.

I tada načiniše tele, I prinesoše žrtvu idolu, I radovahu se rukotvorini svojoj.

A Bog se okrenu od njih, I predade ih da služe vojnicima nebeskijem, kao što je pisano u knjizi proroka: *eda zaklanja I žrtve prinesoste mi na četrdeset godina u pustinji, dome Israiljev?

I primiste čador Molohov, I zvijezdu boga svojega Remfana, kipove koje načiniste da im se molite; I preseliću vas dalje od Vavilona.

Ocevi naši imahu čador svjedočanstva u pustinji, kao što zapovedi onaj koji govori Mojsiju *da ga načini po onoj prilici kao što ga vidje;

*Koji I primiše ocevi naši I donesoše s Isusom Navinom u zemlju neznabožaca, koje oturi Bog ispred lica našijeh otaca, tja do Davida,

*Koji nadje milost u Boga, I † izmoli da nadje mjesto Bogu Jakovljevu.

*A Solomun mu načini kuću.

Ali najviši ne živi u rukotvorenim crkvama, kao što govori prorok:

*Nebo je meni prijestol a zemlja podnožje nogama mojima: kako ćete mi kuću sazidati? govori Gospod; ili koje je mjesto za moje počivanje?

Ne stvori li ruka moja sve ovo?

*Tvrdovrati I † neobrezanijeh srca I ušiju! Vi se jednako protivite Duhu svetome; kako vaši oci, tako I vi.

*Kojega od proroka ne protjeraše oci vaši? I pobiše one koji naprijed javiše za dolazak pravednika, kojega vi sad izdajnici I krvnici postadoste;

*Koji primiste zakon naredbom andjelskom, I ne održaste.

*Kad ovo čuse, rasrdiše se vrlo u srcima svojima, I škrgutahu zubima na nj.

A Stefan budući pun Duha svetoga pogleda na nebo I vidje slavu Božiju I Isusa gdje stoji s desne strane Bogu;

I reče: evo vidim nebesa otvorena I sina čovječijega gdje stoji s desne strane Bogu.

A oni povikavši iza glasa zatiskivahu uši svoje, I navališe jednodušno na nj.

I izvedavši ga iz grada stadoše ga zasipati kamenjem, I svjedoci haljine svoje metnuše kod nogu mladića po imenu Savla.

I zasipahu kamenjem Stefana, koji se moljaše Bogu I govoraše: Gospode Isuse! *primi duh moj.

Onda kleče na kolena I povika iza glasa: *Gospode! Ne primi im ovo za grijeh. I ovo rekavši umrije.

PROPOVED PRVOG MUCENIKA STEFANA.

ZANOS I SMRT.

A u ove dane, kad se umnožiše učenici, podigoše Grci viku na Jevreje što se njihove udovice zaboravljahu kad se dijeljaše hrana *svaki dan.

Onda dvanaestorica dozvavši mnoštvo učenika, rekoše: nije prilično nama da ostavimo riječ Božiju pa da služimo oko trpeza.

*Nadjite dakle, bratijo, medju sobom sedam poštenijeh ljudi, punih Duha svetoga I premudrosti, koje ćemo postaviti nad ovijem poslom.

A mi ćemo u molitvi I u službi riječi ostati.

I ova riječ bi ugodna svemu narodu. I izbraše Stefana, čovjeka napunjena vjere I Duha svetoga, *I Filipa I Prohora, I Nikanora, I Timona, I Parmena, I Nikolu pokrštenjaka iz Antiohije.

Ove postaviše pred apostole I oni *pomolivši se Bogu metnuše ruke na njih.

I *reč Božija rastijaše, I množaše se vrlo broj učenika u Jerusalimu. I sveštenici mnogi pokoravahu se veri.

A Stefan pun vere I sile činjaše znake I čudesa velika medju ljudima.

Tada ustaše neki iz zbornice koja se zove Liver(rečanska) I Kirinačka I Aleksandrijska I onijeh koji bijahu iz Kilikije I Asije, I prepirahu se sa Stefanom.

I *ne mogahu protivu stati premudrosti I Duhu kojijem govoraše.

*Tada podgovoriše ljude te kazaše: čusmo ga gdje huli na Mojsija I na Boga.

I pobuniše narod I starješine I književnike, I napadoše I uhvatiše ga, I dovedoše ga na sabor.

I izvedoše lažne svjedoke koji govorahu: ovaj čovjek ne prestaje huliti na ovo sveto mjesto I na zakon.

Jer ga čusmo gdje govori: ovaj Isus Nazarećanin razvaliće ovo mjesto, I izmijeniće obicaje koje nam ostavi Mojsije.

I pogledavši na nj svi koji sjedjahu na saboru vidješe lice njegovo kao lice andjela.

IZBOR SEDMORICE ZA DIJELJENJE HRANE.

A jedan čovjek, po imenu Ananija, sa ženom svojom Sapfirom prodade njivu,

I sakri od novaca sa znanjem I žene svoje, *donesavši jedan dijel metnu apostolima pred noge.

A Petar reče: Ananija! Zašto napuni sotona srce tvoje da slažeš Duhu svetome I sakriješ od novaca što uze za njivu?

Kad je bila u tebe ne bješe li tvoja? I kad je prodade ne bješe li u tvojoj vlasti? Zasto si dakle takovu stvar metnuo u srce svoje? Ljudima nijesi slagao nego Bogu.

A kad ču Ananija riječi ove, pade I izdahnu; I udje veliki strah u sve koji slušahu ovo.

A momci ušavši uzeše ga I iznesoše te zakopaše.

A kad prodje oko tri sahata, udje I žena njegova ne znajući šta je bilo.

A Petar joj odgovori: kaži mi jeste li za toliko dali njivu? A ona reče: da, za toliko.

A Petar joj reče: zašto se dogovoriste da iskušate Duha Gospodnjega? Gle, noge onijeh koji tvoga muža zakopaše pred vratima su, I iznejeće te.

I odmah padnu pred nogama njegovijem I izdahnu. A momci ušavši nadjose je mrtvu I iznesoše je I zakopaše kod muža njezina.

I udje veliki strah u svu crkvu I u sve koji čuše ovo.

A rukama apostolskima učiniše se mnogi znaci I čudesa medju ljudima; *I bijahu svi jednodušno u trijemu Solomunovu.

A od ostalijeh niko ne smijaše pristupiti k njima; nego ih hvaljaše narod.

A sve više pristajahu oni koji vjerovahu Gospoda, mnoštvo ljudi I žena,

Tako da I po ulicama iznosahu bolesnike I metahu na posteljama I na nosilima, da bi kad prodje Petar barem *sjenka njegova osjenila koga od njih.

A dolazahu mnogi I iz okolnijeh gradova u Jerusalim, I donosahu bolesnike I koje mučahu nečisti duhovi; I svi ozdravljahu.

*Ali ustade poglavar sveštenički I svi koji bijahu s njim, od jeresi sadukejske, I napuniše se zavisti,

I digoše ruke svoje na apostole, I metnuše ih u opšti zatvor.

A *andjeo Gospodnji otvori noću vrata tamnička, I izvedavši ih reče:

Idite I stanite u crkvi te govoriti narodu sve riječi ovoga zivota.

A kad oni čuše, udjoše ujutru u crkvu, I učahu.

A kad dodje poglavar sveštenički I koji bijahu s njim, sazvaše sabor I sve starješine od sinova Israiljevih, I poslaše u tamnicu da ih dovedu.

A kad sluge otidoše, ne nadjoše ih u tamnici; onda se vratiše I javiše im

Govoreći: tamnicu nadjosmo zaključanu sa svakom tvrdjom I čuvare gdje stoje pred vratima; ali kad otvorismo, unutra nijednoga ne nadjosmo.

A kad čuše ove rijeci poglavar sveštenički I vojvoda crkveni I ostali glavari sveštenički, ne mogahu im se načuditi šta bi to sad bilo.

A neko dodje I javi im govoreći: eno oni ljudi što ih baciste u tamnicu, stoje u crkvi I uče narod.

Tada otide vojvoda s momcima I odvede ih ne na silu: jer se bojahu naroda da ih ne pobije kamenjem.

A kad ih dovedoše, postaviše ih pred sabor, I zapita ih poglavar sveštenički govoreći:

*Ne zapretismo li vam oštro da ne učite u ovo ime? I gle, napuniste Jerusalim svojom naukom, I hoćete da bacite na nas †krv ovoga čovjeka.

A Petar I apostoli odgovarajući rekoše: *većma se treba Bogu pokoravati nego ljudima.

*Bog otaca našijeh podiže Isusa, kojega vi ubiste objesivši na drvo.

*Ovoga Bog desnicom svojom uzvisi za poglavara I spasa, da da Israilu pokajanje I oproštenje grijeha.

I mi smo njegovi svjedoci ovijeh riječi I Duh sveti kojega Bog dade onima koji se njemu pokoravaju.

*A kad oni čuše vrlo se rasrdiše, I mišljahu da ih pobiju.

Ali onda ustade u skupštini jedan farisej po i menu *Gamaliili, zakonik, poštovan od svega naroda, I zapovedi da apostoli malo izidju napolje,

Pa reče njima: ljudi Israila! Gledajte dobro za ove ljude šta ćete činiti;

Jer prije ovijeh dana usta Tevda, govoreći da je on nešto, za kojijem pristade ljudi na broj oko četiri stotine; on bi ubijen, I svi koji ga slušahu razidjoše se I propadoše.

Potom usta Juda Galilejac, u dane prijepisa, I odvuče dosta ljudi za sobom; I on pogibe, I svi koji ga slušahu razasuše se.

I sad vam kažem: prodjite se ovijeh ljudi I ostavite ih; *jer ako bude od ljudi ovaj savjet ili ovo djelo, pokvariće se.

Ako li je od Boga, ne mozete ga pokvariti, da se kako ne nadjete kao *bogoborci.

Onda ga poslušaše, I dozvavsi apostole izbiše ih, I zaprijetiše im da ne govore u ime Isusovo, I otpustiše ih.

A oni onda otidoše od sabora *radujući se što se udostojiše primiti sramotu za ime Gospoda Isusa.

A svaki dan u crkvi I po kucama ne prestajahu učiti I propovijedati jevandjelje o Isusu Hristu.

ANANIJE I SAPFIRA.

APOSTOLI U ZATVORU I NJIHOVO SPASENJE.

GAMALIILOV  SAVJET.

A kad oni govorahu narodu, naidjoše na njih sveštenici I vojvoda crkveni I sadukeji;

*I rasrdiše se, što oni uče ljude I javljaju u Isusu vaskrsenije iz mrtvijeh.

I digoše na njih ruke, I metnuše ih u zatvor do ujutru: jer vec bješe vece.

A od onijeh koji slušahu rijec mnogi vjerovaše, I postade broj ljudi oko pet hiljada.

A kad bi ujutru, skupiše se knezovi njihovi I starješine I književnici u Jerusalim,

I Ana poglavar sveštenički I Kajafa I Jovan I Aleksandar I koliko ih god bješe od roda svešteničkoga;

I metnuvši ih na srijedu pitahu: *kakom silom ili u čije ime učiniste vi ovo?

Tada Petar napunivši se Duha svetoga reče im: knezovi narodni I starješine Israileve!

Ako nas danas pitate za dobro djelo koje učinismo bolesnu čovjeku te on ozdravi:

Da je na znanje svima vama I svemu narodu Israilevu *da u ime Isusa Hrista Nazarečanina, kojega vi raspeste, kojega Bog podiže iz mrtvijeh, stoji ovaj pred vama zdrav.

*Ovo je kamen koji vi zidari odbaciste, a postade glava od ugla: I †nema ni u jednome drugom spasenija;

Jer nema drugoga imena pod nebom danoga ljudima kojijem bi se mi mogli spasti.

A kad vidješe slobodu Petrovu I Jovanovu, I znajući da su ljudi neknjiževni I prosti, divljahu se, a znadijahu ih da bijahu s Isusom.

A videći iscijeljenoga čovjeka gdje s njima stoji ne mogahu ništa protivu reći.

Onda im zapovjediše da izidju napolje iz savjeta, pa pitahu jedan drugoga

Govoreći: *šta ćete činiti ovijem ljudima? Jer veliki znak što učiniše oni poznat je svima koji zive u Jerusalimu, I ne možemo odreći;

Ali da se dalje ne razilazi po narodu, da im oštro zaprijetimo da više ne govore za ime ovo nikome.

I dozvavši ih zapovjediše im da ništa ne spominju niti uče u ime Isusovo.

Petar I Jovan odgovarajući rekoše im: *sudite je li pravo pred Bogom da vas većma slušamo negoli Boga?

Jer mi ne možemo ne govoriti što vidjesmo I čusmo.

A oni zaprijetivši im pustiše ih, ne našavši ništa kako bi ih mučili, naroda radi; jer svi hvaljahu Boga za ono što se bješe dogodilo.

Jer onome čovjeku bješe više od četrdeset godina na kom se dogodi ovo čudo zdravlja.

A kad ih otpustiše, dodjoše k svojima, I javiše šta im rekoše glavari sveštenički I starješine.

A oni kad čuše, jednodušno podigoše glas k Bogu I rekoše: Gospode Bože, ti koji si stvorio nebo I zemlju I more I sve što je u njima;

Koji ustima Davida sluge svojega reče: *zašto se bune neznabošci, I narodi izmišljavaju prazne riječi?

Sastaše se carevi zemaljski, I knezovi se sabraše ujedno na Gospoda I na Hrista njegova.

Zaista se sabraše u ovome gradu na svetoga sina tvojega Isusa, kojega si pomazao, Irod I Pontijski Pilat s neznabošcima I s narodom Israiljevijem,

*Da učine što ruka tvoja I savjet tvoj naprijed odredi da bude.

I sad Gospode! Pogledaj na njihove prijetnje, I daj slugama svojima *da govore sa svakom slobodom riječ tvoju;

I pružaj ruku svoju na iscjeljivanje I da znaci I čudesa bivaju imenom svetoga sina tvojega Isusa.

I posto se oni pomoliše Bogu zatrese se mjesto gdje bijahu sabrani, I napuniše se svi Duha svetoga, I govorahu riječ Božiju sa slobodom.

A u naroda koji vjerova bješe jedno srce I jedna duša; *I nijedan ne govoraše za imanje svoje da je njegovo, nego im sve bješe zajedničko.

I apostoli s velikom silom svjedočahu za vaskrsenije Gospoda Isusa Hrista; I  *blagodat velika bješe na svima njima:

Jer nijedan medju njima ne bješe siromašan, *jer koliko ih god bijaše koji imadijahu njive ili kuće, prodavahu I donosahu novce što uzimahu za to,

I metahu pred noge apostolima; I davaše se svakome kao što ko trebaše.

A Josija, prozvani od apostola Varnava, koje znači sin utehe, Levit rodom iz Kipra,

On imadijaše njivu, I prodavši je donese novce I metnu apostolima pred noge.

PETAR I JOVAN U ZATVORU.

 NJIHOVA ISPOVIJEST PRED VELIKIJEM SAVJETOM I OSLOBODJENJE.

 MOLITVA VJERNIJEH. JEDNO SRCE I JEDNA DUŠA.