propoved
A poglavar sveštenički reče: je li dakle tako?
A on reče: ljudi bratijo I oci! Poslušajte. Bog slave javi se ocu našemu Avraamu kad bješe u Mesopotamija, prije nego se doseli u Haran,
I reče mu: *izidji iz zemlje svoje I od roda svojega I iz doma oca svojega, I dodji u zemlju koju ću ti ja pokazati.
Tada *izidje iz zemlje (sem. Nedžad/Nedž’da) Haldejske, I doseli se u Haran; I odande, po smrti oca njegova, preseli ga u ovu zemlju u kojoj vi sad živite.
I ne dade mu nasledstva u njoj ni stope; *I obreče mu je dati u držanje I sjemenu njegovu poslije njega, dok on još nemaše djeteta.
Ali Bog reče ovako: *sjeme tvoje biće došljaci u zemlji tudjoj, I natjeraće ga da služi, I mučiće ga četiri stotine godina.
I narodu kome će služiti ja ću suditi, reče Bog, I potom će izići, I služiće meni na ovome mjestu.
I dade mu zavet obrezanja, I tako rodi Is(h)aka, I obreza ga u osmi dan; I Isak Jakova, I Jakov dvanaest starešina.
*I starešine zavidjahu Josifu, I prodadose ga u Misir; † I Bog bješe s njim.
I izbavi ga od sviju njegovijeh nevolja, I *dade mu milost I premudrost pred Faraonom carem misirskim, I postavi ga poglavarom na Misirom I nad svijem domom svojijem.
A dodje glad na svu zemlju misirsku I hanansku I nevolja velika, I ne nalazahu hrane oci naši.
* A Jakov čuvši da ima pšenice u Misiru posla najprije oce naše.
* I kad dodjoše drugi put, poznaše Josifa bratija njegova, I rod Josifov posta poznat Faraonu.
* A Josif posla I dozva oca svojega Jakova I svu rodbinu svoju, sedamdeset I pet duš(h)a.
*I Jakov sidje u Misir, I umrije, on I ocevi naši.
I prenesoše ih u Sihem, I metnuše u *grob koji kupi Avra(h)am za novce od sinova Emorovijeh u Sihemu.
I kad se približi vrijeme obećanja za koje se Bog zakle Avraamu, *narod se narodi I umnoži u Misiru,
Dok nasta drugi car u Misiru, koji ne znaše Josifa.
Ovaj namisli zlo za naš rod, izmuči oce naše *da svoju djecu bacahu da ne žive.
*U to se vrijeme rodi Mojsije, I bješe † Bogu ugodan, I bi tri meseca hranjen u kući oca svojega.
A *kad ga izbaciše, uze ga kći Faraonova, I odgaji ga sebi za sina.
I nauči se Mojsije svoj premudrosti misirskoj, I bješe silan u rečima I u delima.
*A kad mu se navršivaše četrdeset godina, dodje mu na um da obidje bratiju svoju, sinove Israila.
I vidjevši jednome gdje se čini nepravda, pomože, I pokaja onoga što mu se činjase nepravda, I ubi Misirca.
Misljaše pak da bratija njegova razumiju da Bog njegovom rukom njima spasenije dade: ali oni ne razumješe.
A sjutradan dodje medju takove koji se bijahu svadili, I miraše ih govoreći: ljudi, vi ste bratija, zašto činite nepravdu jedan drugome?
A onaj što činjaše nepravdu bližnjemu oturi ga govoreći: ko je tebe postavio knezom I sudijom nad nama?
Ili I mene hoćeš da ubiješ kao što si juče ubio Misirca?
*A Mojsije pobježe od ove riječi, I posta došljak u zemlji madijamskoj gde rodi dva sina.
I kad se navrši četrdeset godina, javi mu se u pustinji gore Sin+ajske andjeo Gospodnji u plamenu ognjenom u kupini.
A kad Mojsije vidje, divljaše se utvari. A kad on pristupi da vidi, bi glas Gospodnji k njemu:
Jesam Bog otaca tvojijeh, Bog Avraamov I Bog Isakov I Bog Jakova. A Mojsije se bješe uzdrhtao I ne smijaše da pogleda.
A Gospod mu reče: izuj obucu sa svojijeh nogu: jer je mjesto na kome stojiš sveta zemlja.
Ja dobro vidjeh muku svojega naroda koji je u Misiru, I čuh njihovo uzdisanje, I sidjoh da ih izbavim: I sad hodi da te pošljem u Misir.
Ovoga Mojsija, kojega oturiše rekavši: ko te postavi knezom I sudijom? ovoga Bog za kneza I izbavitelja posla rukom andjela koji mu se javi u kupini.
Ovaj ih izvede učinivši čudesa I znake u zemlji misirskoj *I u Crvenom moru I u pustinji četrdeset godina.
Ovo je Mojsije koji kaza sinovima Israila: *Gospod Bog vas podignuće vam proroka iz vaše bratije, kao mene: njega poslušajte.
*Ovo je onaj što bješe u crkvi u pustinji s andjelom, koji mu govori na gori Sinajskoj, I s ocima našijem; koji primi reči žive da ih nama da;
Kojega ne htješe poslušati oci naši, nego ga odbaciše, I okrenuše se srcem svojijem u Misir,
*Rekavši Aronu: načini nam bogove koji će ići pred nama, jer ovome Mojsiju, koji nas izvede iz zemlje misirske, ne znamo šta bi.
I tada načiniše tele, I prinesoše žrtvu idolu, I radovahu se rukotvorini svojoj.
A Bog se okrenu od njih, I predade ih da služe vojnicima nebeskijem, kao što je pisano u knjizi proroka: *eda zaklanja I žrtve prinesoste mi na četrdeset godina u pustinji, dome Israiljev?
I primiste čador Molohov, I zvijezdu boga svojega Remfana, kipove koje načiniste da im se molite; I preseliću vas dalje od Vavilona.
Ocevi naši imahu čador svjedočanstva u pustinji, kao što zapovedi onaj koji govori Mojsiju *da ga načini po onoj prilici kao što ga vidje;
*Koji I primiše ocevi naši I donesoše s Isusom Navinom u zemlju neznabožaca, koje oturi Bog ispred lica našijeh otaca, tja do Davida,
*Koji nadje milost u Boga, I † izmoli da nadje mjesto Bogu Jakovljevu.
*A Solomun mu načini kuću.
Ali najviši ne živi u rukotvorenim crkvama, kao što govori prorok:
*Nebo je meni prijestol a zemlja podnožje nogama mojima: kako ćete mi kuću sazidati? govori Gospod; ili koje je mjesto za moje počivanje?
Ne stvori li ruka moja sve ovo?
*Tvrdovrati I † neobrezanijeh srca I ušiju! Vi se jednako protivite Duhu svetome; kako vaši oci, tako I vi.
*Kojega od proroka ne protjeraše oci vaši? I pobiše one koji naprijed javiše za dolazak pravednika, kojega vi sad izdajnici I krvnici postadoste;
*Koji primiste zakon naredbom andjelskom, I ne održaste.
*Kad ovo čuse, rasrdiše se vrlo u srcima svojima, I škrgutahu zubima na nj.
A Stefan budući pun Duha svetoga pogleda na nebo I vidje slavu Božiju I Isusa gdje stoji s desne strane Bogu;
I reče: evo vidim nebesa otvorena I sina čovječijega gdje stoji s desne strane Bogu.
A oni povikavši iza glasa zatiskivahu uši svoje, I navališe jednodušno na nj.
I izvedavši ga iz grada stadoše ga zasipati kamenjem, I svjedoci haljine svoje metnuše kod nogu mladića po imenu Savla.
I zasipahu kamenjem Stefana, koji se moljaše Bogu I govoraše: Gospode Isuse! *primi duh moj.
Onda kleče na kolena I povika iza glasa: *Gospode! Ne primi im ovo za grijeh. I ovo rekavši umrije.
PROPOVED PRVOG MUCENIKA STEFANA.
ZANOS I SMRT.