Strpljivo
Rekoh: čuvaću se na putovima svojim da ne zgriješim jezikom svojim; zauzdavaću usta svoja, dok je bezbožnik preda mnom.
*Bijah nijem I glasa ne pustih; mučah I o dobru. Ali se tuga moja podiže,
Zapali se srce moje u meni, u mislima mojim razgorje se oganj; progovorih jezikom svojim:
*Kaži mi, Gospode, kraj moj, I dokle će trajati dani moji? Da znam kako sam ništa.
Evo s pedi dao si mi dane, I vijek je moj kao ništa pred tobom. *Baš je ništa svaki čovjek živ.
Baš hodi čovjek kao utvara; baš se uzalud kida, *sabira, a ne zna kome ce dopasti.
Pa šta da čekam, Gospode? Nad je moj u tebi.
Iz svega bezakonja mojega izbavi me, ne daj me bezumnome na potsmijeh.
Nijem sam, neću otvoriti usta svojijeh; *jer si me ti udario.
Olakšaj mi udarac svoj, silna ruka tvoja ubi me.
Ako ćes karati čovjeka za prijestupe, rastočiće se kao od moljaca krasota njegova. Baš je ništa svaki čovjek.
Slušaj molitvu moju, Gospode, I čuj jauk moj. Gledajući suze moje nemoj mučati. *Jer sam gost u tebe I došljak kao I svi stari moji.
*Nemoj me više gnevno gledati, pa ću odahnuti prije nego otidem I više me ne bude.
ODLUKA DA STRPLJIVO ĆUTI VIDEĆI NIŠTAVILO ČOVJEČIJE.
MOLBA ZA GOSPODNJU UTJEHU.
NAČELNIKU PJEVAČKOM IDITUNU.
PSALM DAVIDOV.