Rado se udostojiše
A jedan čovjek, po imenu Ananija, sa ženom svojom Sapfirom prodade njivu,
I sakri od novaca sa znanjem I žene svoje, *donesavši jedan dijel metnu apostolima pred noge.
A Petar reče: Ananija! Zašto napuni sotona srce tvoje da slažeš Duhu svetome I sakriješ od novaca što uze za njivu?
Kad je bila u tebe ne bješe li tvoja? I kad je prodade ne bješe li u tvojoj vlasti? Zasto si dakle takovu stvar metnuo u srce svoje? Ljudima nijesi slagao nego Bogu.
A kad ču Ananija riječi ove, pade I izdahnu; I udje veliki strah u sve koji slušahu ovo.
A momci ušavši uzeše ga I iznesoše te zakopaše.
A kad prodje oko tri sahata, udje I žena njegova ne znajući šta je bilo.
A Petar joj odgovori: kaži mi jeste li za toliko dali njivu? A ona reče: da, za toliko.
A Petar joj reče: zašto se dogovoriste da iskušate Duha Gospodnjega? Gle, noge onijeh koji tvoga muža zakopaše pred vratima su, I iznejeće te.
I odmah padnu pred nogama njegovijem I izdahnu. A momci ušavši nadjose je mrtvu I iznesoše je I zakopaše kod muža njezina.
I udje veliki strah u svu crkvu I u sve koji čuše ovo.
A rukama apostolskima učiniše se mnogi znaci I čudesa medju ljudima; *I bijahu svi jednodušno u trijemu Solomunovu.
A od ostalijeh niko ne smijaše pristupiti k njima; nego ih hvaljaše narod.
A sve više pristajahu oni koji vjerovahu Gospoda, mnoštvo ljudi I žena,
Tako da I po ulicama iznosahu bolesnike I metahu na posteljama I na nosilima, da bi kad prodje Petar barem *sjenka njegova osjenila koga od njih.
A dolazahu mnogi I iz okolnijeh gradova u Jerusalim, I donosahu bolesnike I koje mučahu nečisti duhovi; I svi ozdravljahu.
*Ali ustade poglavar sveštenički I svi koji bijahu s njim, od jeresi sadukejske, I napuniše se zavisti,
I digoše ruke svoje na apostole, I metnuše ih u opšti zatvor.
A *andjeo Gospodnji otvori noću vrata tamnička, I izvedavši ih reče:
Idite I stanite u crkvi te govoriti narodu sve riječi ovoga zivota.
A kad oni čuše, udjoše ujutru u crkvu, I učahu.
A kad dodje poglavar sveštenički I koji bijahu s njim, sazvaše sabor I sve starješine od sinova Israiljevih, I poslaše u tamnicu da ih dovedu.
A kad sluge otidoše, ne nadjoše ih u tamnici; onda se vratiše I javiše im
Govoreći: tamnicu nadjosmo zaključanu sa svakom tvrdjom I čuvare gdje stoje pred vratima; ali kad otvorismo, unutra nijednoga ne nadjosmo.
A kad čuše ove rijeci poglavar sveštenički I vojvoda crkveni I ostali glavari sveštenički, ne mogahu im se načuditi šta bi to sad bilo.
A neko dodje I javi im govoreći: eno oni ljudi što ih baciste u tamnicu, stoje u crkvi I uče narod.
Tada otide vojvoda s momcima I odvede ih ne na silu: jer se bojahu naroda da ih ne pobije kamenjem.
A kad ih dovedoše, postaviše ih pred sabor, I zapita ih poglavar sveštenički govoreći:
*Ne zapretismo li vam oštro da ne učite u ovo ime? I gle, napuniste Jerusalim svojom naukom, I hoćete da bacite na nas †krv ovoga čovjeka.
A Petar I apostoli odgovarajući rekoše: *većma se treba Bogu pokoravati nego ljudima.
*Bog otaca našijeh podiže Isusa, kojega vi ubiste objesivši na drvo.
*Ovoga Bog desnicom svojom uzvisi za poglavara I spasa, da da Israilu pokajanje I oproštenje grijeha.
I mi smo njegovi svjedoci ovijeh riječi I Duh sveti kojega Bog dade onima koji se njemu pokoravaju.
*A kad oni čuše vrlo se rasrdiše, I mišljahu da ih pobiju.
Ali onda ustade u skupštini jedan farisej po i menu *Gamaliili, zakonik, poštovan od svega naroda, I zapovedi da apostoli malo izidju napolje,
Pa reče njima: ljudi Israila! Gledajte dobro za ove ljude šta ćete činiti;
Jer prije ovijeh dana usta Tevda, govoreći da je on nešto, za kojijem pristade ljudi na broj oko četiri stotine; on bi ubijen, I svi koji ga slušahu razidjoše se I propadoše.
Potom usta Juda Galilejac, u dane prijepisa, I odvuče dosta ljudi za sobom; I on pogibe, I svi koji ga slušahu razasuše se.
I sad vam kažem: prodjite se ovijeh ljudi I ostavite ih; *jer ako bude od ljudi ovaj savjet ili ovo djelo, pokvariće se.
Ako li je od Boga, ne mozete ga pokvariti, da se kako ne nadjete kao *bogoborci.
Onda ga poslušaše, I dozvavsi apostole izbiše ih, I zaprijetiše im da ne govore u ime Isusovo, I otpustiše ih.
A oni onda otidoše od sabora *radujući se što se udostojiše primiti sramotu za ime Gospoda Isusa.
A svaki dan u crkvi I po kucama ne prestajahu učiti I propovijedati jevandjelje o Isusu Hristu.
ANANIJE I SAPFIRA.
APOSTOLI U ZATVORU I NJIHOVO SPASENJE.
GAMALIILOV SAVJET.