Filip se obrete
Savle pak bješe pristao na njegovu smrt. A u taj dan postade veliko gonjenje na crkvu Jerusalimsku, I svi se rasijaše po krajevima Judejskijem I Samarijskijem osim apostola.
A ljudi pobožni ukopaše Stefana I veliki plac učiniše nad njim.
A Savle dosadjivaše crkvi, jer idjaše po kucama, I vucijaše ljude I žene te predavaše u tamnicu.
A oni što se bijahu rasijali prolazahu propovijedajući riječ.
A Filip sišavši u grad Samarijski propovijedaše im Hrista.
A narod pazaše jednodušno na ono što govoraše Filip, slušajući I gledajući znake koje činjaše;
Jer duhovi nečisti s velikom vikom izlažahu iz mnogijeh u kojima bijahu, I mnogi uzeti I hromi ozdraviše.
I bi velika radost u gradu onome.
A bješe jedan čovjek, po imenu Simon, koji prije čaraše u gradu I dovodjaše u čudo narod Samarijski, govoreći da je on nešto veliko;
Na kojega gledahu svi, I malo I veliko, govoreći: ovo je velika sila Božija.
A zato gledahu na njega što ih mnogo vremena činima udivljavaše.
Kad pak vjerovaše Filipu koji propovijedaše jevandjelje o carstvu Božijemu I o imenu Isusa Hrista, kršćavahu se I ljudi I zene.
Tada I Simon vjerova, I krstivši se osta kod Filipa; I videći djela I znake velike koji se činjahu divljaše se vrlo.
A kad čuše apostoli koji bijahu u Jerusalimu da Samarija primi riječ Božiju, poslaše k njima Petra I Jovana.
Koji sišavši pomoliše se Bogu za njih da prime Duha svetoga;
Jer još ni na jednoga ne bješe došao, nego bijahu samo kršteni u ime Gospoda Isusa.
Tada apostoli metnuše ruke na njih, I oni primiše Duha svetoga.
A kad vidje Simon da se daje Duh sveti kad apostoli metnu ruke, donese im novce
Govoreći: dajte I meni ovu vlast da kad metnem ruke na koga primi Duha svetoga.
A Petar mu reče: novci tvoji s tobom da budu u pogibao, što si pomislio da se dar Božiji može dobiti za novce.
Nema tebi djela ni iseta u ovoj riječi; jer srce tvoje nije pravo pred Bogom.
Pokaj se dakle od ove svoje pakosti, I moli se Bogu da bi ti se oprostila pomisao srca tvoga.
Jer te vidim da si u grkoj žuči I u svezi nepravde.
A Simon odgovarajući reče: pomolite se vi Gospodu za mene da ne naidje na mene ništa od ovoga što rekoste.
Tako oni posvjedočivši I govorivši riječ Gospodnju vratiše se u Jerusalim, I mnogijem selima Samarijskijem propovjediše jevandjelje.
A andjeo Gospodnji reče Filipu govoreći: ustani I idi na podne na put koji silazi od Jerusalima u Gazu I pust je.
I ustavši podje. I gle, čovjek Arapin, uškopljenik, vlastelin Kandakije carice Arapske, što bješe nad svima njezinijem riznicama, koji bješe došao u Jerusalim da se moli Bogu,
Pa se vraćaše, I sjedeci na kolima svojijem čitaše proroka Isaiju.
A Duh reče Filipu: pristupi I prilijepi se tijem kolima.
A Filip pritrčavši ču ga gdje čita proroka Isaiju, I reče: a razumiješ li što čitaš?
A on reče: kako bih mogao ako me ko ne uputi? I umoli Filipa te se pope I sjede s njim.
A mjesto iz pisma koje čitaše bješe ovo: *kao ovca na zaklanje odvede se, I nijem kao jagnje pred onijem koji ga striže, tako ne otvori usta svojijeh.
U njegovom poniženju ukide se sud njegov. A rod njegov ko će iskazati? Jer se njegov život uzima od zemlje.
Onda uskopljenik odgovori Filipu I reče: molim te, za koga ovo govori prorok? Ili za sebe ili za koga drugoga?
A Filip otvorivši usta svoja, I počevsi od pisma ovoga, propovjedi mu jevandjelje Isusovo.
Kako idjahu putem dodjoše na nekakvu vodu; I reče uškopljenik: evo vode, šta brani meni da se krstim?
A Filip mu reče: ako vjeruješ od svega srca svojega, mozeš. A on odgovarajući reče: vjerujem da je Isus Hristos sin Božij.
I zapovjedi da stanu kola, I sidjoše oba na vodu, I Filip I uškopljenik, I krsti ga.
A kad izidjoše iz vode, *Duh sveti pade na uškopljenika, a andjeo Gospodnji uze Filipa, I više ga ne vidje uškopljenik; nego otide putem svojijem radujući se.
A Filip se obrete u Azotu; I prolazeći propovijedaše jevandjelje svima gradovima, dok ne dodje u Ćesariju.
SAVLE GONI HRISĆANE. FILIP PROPOVIJEDA U SAMARIJI.
SIMON ČARALAC.OBRAĆANJE CARIČINA BLAGAJNIKA IZ ARAPSKE.