Putovanje
A *u crkvi koja bješe u Antiohiji bijahu neki proroci I učitelji, to jest: Varnava I Simeun koji se zvaše Nigar, I Lukije Kirinac, I Manail odgajeni s Irodom četverovlasnikom, I Savle.
A kad oni služahu Gospodu I pošćahu, reče Duh sveti: *odvojte mi Varnavu I Savla na djelo na koje ih pozvah.
Tada *postivši I pomolivši se Bogu metnuše ruke na njih, I otpustiše ih.
Ovi dakle poslani od Duha svetoga sidjoše u Seleukiju, I odande otploviše u Kipar.
I došavši u Salamin javiše riječ Božiju u zbornicama Jevrejskima; a imahu I *Jovana slugu.
A kad prodjoše ostrvo tja do Pafa, nadjoše nekakvoga čovjeka vračara I lažna proroka, Jevrejina, kome bješe ime Varisus,
Koji bješe s namjesnikom Srdjem Pavlom, čovjekom razumnijem. Ovaj dozvavši Varnavu I Savla zaiska da čuje riječ Božiju.
A *Elima, vračar (jer to znači ime njegovo) stade im se suprotiti, gledajući da odvrati namjesnika od vjere.
A Savle koji se zvaše I Pavle, pun Duha svetoga pogledavši na nj
Reče: o napunjeni svakoga lukavstva I svake pakosti, sine djavolji! neprijatelju svake pravde!
zar ne prestaješ kvariti pravijeh putova Gospodnjijeh?
I sad eto ruke Gospodnje na te, I da budeš slijep da ne vidiš sunca za neko vrijeme. I ujedanput napade na nj mrak I tama, I pipajući tražaše vodja.
Tada namjesnik, kad vidje šta bi, vjerova, diveći se nauci Gospodnjoj.
A kad se Pavle sa svojijem društvom odveze iz Pafa, dodjoše u Pergu Pamfilijsku; a *Jovan se odvoji od njih, I vrati se u Jerusalim.
A oni otišavši iz Perge dodjoše u Antiohiju Pisidijsku, I ušavši u zbornicu u dan subotni sjedoše.
A po čitanju zakona I proroka poslaše starješine zborničke k njima govoreći: ljudi braćo! ako je u vama riječ utjehe za narod, govorite.
A Pavle ustavši I mahnuvši rukom reče: ljudi Israilci I koji se Boga bojite, čujte!
Bog naroda ovoga izabra oce naše, I podiže narod kad bijahu došljaci u zemlji Misirskoj, I rukom visokom izvede ih iz nje.
I *do četrdeset godina prehrani ih u pustinji.
I *zatrvši sedam naroda u zemlji Hananskoj na kocke † razdijeli im zemlju njihovu.
I potom na četiri stotine I pedeset godina *dade im sudije † do Samuila proroka.
*I od tada iskaše cara, I dade im Bog Saula, sina Kisova, čovjeka od koljena Venijaminova, za četrdeset godina.
I uklonivši njega *podiže im Davida za cara, kome I reče svjedočeći: nadjoh Davida sina Jesejeva, čovjeka po srcu mojemu, koji će ispuniti sve volje moje.
*Od njegova sjemena podiže Bog po † obećanju Israilevu spasa Isusa;
*Kad Jovan pred njegovijem dolaskom propovijeda krštenje pokajanja svemu narodu Israilevu.
I kad svršivaše Jovan tečenje svoje, govoraše: *ko mislite da sam ja nijesam ja; nego evo ide za mnom, kome ja nijesam dostojan razdriješiti remena na obuci njegovoj.
Ljudi braco! Sinovi roda Avraamova, I koji se medju vama Boga boje! * vama se posla riječ ovoga spasenija.
Jer oni što žive u Jerusalimu, I knezovi njihovi, ne poznaše ovoga I glasove proročke koji se čitaju svake subote osudivši ga izvršiše.
*I ne našavši ni jedne krivice moliše Pilata da ga pogubi.
I kad svršiše sve što je pisano za njega, * skinuše ga s drveta I metnuše u grob.
A Bog vaskrse ga iz mrtvijeh.
I pokaziva se mnogo dana onima što izlaziše s njim iz Galileje u Jerusalim, koji su sad svjedoci njegovi pred narodom.
I mi vam javljamo obećanje koje bi ocevima našima da je ovo Bog ispunio nama, djeci njihovoj, podignuvši Isusa;
Kao što je napisano I u drugom psalmu: *ti si moj sin, ja te danas rodih.
A da ga iz mrtvijeh vaskrse da se više ne vrati u truhljenje ovako reče: *daću vam svetinju Davidovu vjernu.
Zato I na drugom mjestu govori: *nećeš dati da tvoj svetac vidi truhljenja.
Jer David posluživši rodu svojemu po volji Božijoj umrije, I metnuše ga kod otaca njegovijeh, I vidje truhljenje.
A kojega Bog podize ne vidje truhljenja.
Tako da vam je na znanje, ljudi braćo! da se kroza nj vama propovijeda oproštenje grijeha.
I od svega, oda šta se ne mogoste opravdati u zakonu Mojsijevu, opravdaće se u njemu svaki koji vjeruje.
Gledajte dakle da ne dodje na vas ono što je kazano u prorocima:
Vidite, nemarljivi! i čudite se, I nek vas nestane; jer ja činim djelo u dane vaše, djelo koje nećete vjerovati ako vam ko uskazuje.
A kad izlazahu iz zbornice Jevrejske, moljahu neznabošci da im se ove riječi u drugu subotu govore.
A kad se sabor razidje, podjoše za Pavlom I za Varnavom mnogi od Jevreja I pobožnijeh došljaka; a oni govoreći im *svjetovahu ih da ostanu u †blagodati Božijoj.
A u drugu subotu sabra se gotovo sav grad da čuju riječi Božije.
A kad vidješe Jevreji narod, napuniše se zavisti, I govorahu protivno riječima Pavlovijem nasuprot govoreći I huleći.
A Pavle I Varnava oslobodivši se rekoše: *vama je najprije trebalo da se govori riječ Bozija; ali kad je odbacujete, I sami se pokazujete da nijeste dostojni vječnoga zivota, evo se obrćemo k neznabošcima.
Jer nam tako zapovjedi Gospod: *postavih te za vidjelo neznabošcima, da budeš spasenije do samoga kraja zemlje.
A kad čuše neznabošci, radovahu se I slavljahu riječ Božiju, I vjerovaše koliko ih bješe pripravljeno za život vječni.
I riječ se Božija raznosaše po svoj okolini.
Ali Jevreji podgovoriše pobožne I poštene žene I starješine gradske te podigoše gonjenje na Pavla I Varnavu, I istjeraše ih iz svoje zemlje.
*A oni otresavši na njih prah sa svojijeh nogu dodjoše u Ikoniju.
A učenici punjahu se radosti I Duha svetoga.
PRVO PAVLOVO PUTOVANJE MEDJU MNOGOBOŠCE.
PROPOVIJED JEVANDJELJA U KIPRU I U ANTIOHIJI PISIDIJKOJ.