Zajednica
I kad se navrši *pedeset dana †bijahu zajedno svi apostoli jednodušno.
I ujedanput postade huka s neba kao duhanje silnoga vjetra, I napuni svu kuću gdje sjedjahu;
I pokazaše im se razdijeljeni jezici kao ognjeni; I sjede po jedan na svakoga od njih.
I napuniše se svi Duha svetoga, I stadoše *govoriti drugijem jezicima, kao što im Duh davaše te govorahu.
A u Jerusalimu stajahu Jevreji (≡) ljudi pobožni iz svakog naroda koji je pod nebom.
A kad postade ovaj glas, skupi se narod, I smete se: jer svaki od njih slušaše gdje oni govore njegovijem jezikom.
I divljahu se I cudjahu se govoreći jedan drugome: nijesu li ovo sve Galilejci što govore?
Pa kako mi cujemo svaki svoj jezik u kome smo se rodili?
Parćani, I Midjani, I Elamljani, I koji smo iz Mesopotamije, I iz Judeje I Kapadokije, I iz Ponta I Azije,
I iz Frigije I Pamfilije, iz Misira I krajeva Livijskijeh kod Kirine, I putnici iz Rima, I Judejci I došljaci,
Krićani (sa Krita) I Arapi, cujemo gdje oni govore našijem jezicima velicine Bozije.
I divljahu se svi I ne mogahu se nacuditi govoreci jedan drugome: šta će dakle ovo biti?
A drugi potsmijevajući se govorahu: nakitili su se vina.
A Petar stade sa jedanaestoricom I podize glas svoj I rece im: ljudi Judejci I vi svi koji živite u Jerusalimu! Ovo da vam je na znanje, I cujte rijeci moje.
Jer ovi nijesu pijani kao što vi mislite, jer je tek treći sahat dana;
Nego je ovo ono što kaza prorok Joilo:
I *biće u poslednje dane, govori Gospod, izliću od Duha svojega na svako tijelo, I proreći će sinovi vaši I kćeri vaše, I mladici vaši vidjeće utvare I starci vaši sniće snove;
Jer ću na sluge svoje I na sluškinje svoje u te dane naliti od Duha svojega, I proreći će.
I daću cudesa gore na nebu I znake dolje na zemlji; krv I oganj I pušenje dima.
Sunce će se pretvoriti u tamu I mjesec u krv prije nego dodje veliki I slavni dan Gospodnji.
I biće *da će se svaki spasti koji prizove ime Gospodnje.
Ljudi Israilci! Poslušajte rijeci ove: Isusa Nazarecanina covjeka od Boga potvrdjena medju vama silama I cudesima I znacima koje ucini Bog preko njega medju vama, kao što I sami znate,
Ovoga *odredjenijem savjetom I promislom Božijim predana primivši, preko ruku bezakonika prikovaste I ubiste;
*Kojega Bog podiže, razdriješivši sveze smrtne, kao što ne bijaše moguće da ga one drže.
Jer David govori za njega: *Gospoda jednako gledah pred sobom: jer je s desne strane mene, da se ne pomaknem; (psal.16,8)
Zato se razveseli srce moje, I obradova se jezik moj, pa još I tijelo moje pocivaće u nadu;
Jer nećes ostaviti duše moje u paklu, niti ćeš dati da svetac tvoj vidi truhlenja.
Pokazao si mi putove života: napunićeš me veselja s licem svojijem.
Ljudi bratjo! Neka je slobodno kazati vam upravo *za starješinu Davida da I umrije, I ukopan bi, I grob je njegov medju nama do ovoga dana.
Prorok dakle budući, I *znajući da mu se Bog kletvom kle od roda bedara njegovijeh po tijelu podignuti Hrista, I posaditi ga na prijestolu njegovu,
Predvidjevši govori za vaskrsenije Hristovo da se ne ostavi duša njegova u paklu, ni tijelo njegovo vidje truhlenja.
Ovoga Isusa vaskrse Bog, cemu smo mi svi svjedoci.
Desnicom dakle Božijom podiže se, I obećanje svetoga Duha primivši od oca, izli ovo što vi sad vidite I cujete.
Jer David ne izidje na nebesa, nego sam govori: *rece Gospod Gospodu mojemu: sjedi meni s desne strane,
Dok položim neprijatelje tvoje podnožje nogama tvojima.
Tvrdo dakle neka zna sav dom Israilev *da je I Gospodom I Hristom Bog ucinio ovoga Isusa koga vi raspeste.
A kad cuše, *ražali im se u srcu, I rekose Petru I ostalijem apostolima: šta ćemo ciniti, ljudi bratijo?
A Petar im rece: *pokajte se, I da se krstite svaki od vas u ime Isusa Hrista za oproštenje grijeha; I primićete dar svetoga Duha;
Jer je za vas obećanje I za djecu vašu, I za sve daljne koje će god dozvati Gospod Bog nas.
I drugijem mnogijem rijecima svjedocaše, I moljaše ih govoreći: spasite se od ovoga pokvarenoga roda.
Koji dakle rado primiše rec njegovu krstiše se; I pristade u taj dan oko tri hiljade duša.
I ostaše jednako u nauci apostolskoj, I u zajednici, I u lomljenju hleba, I u molitvama.
I udje strah u svaku dušu; jer apostoli ciniše mnoga cudesa I znake u Jerusalimu.
A svi koji vjerovaše bijahu zajedno, I *imahu sve zajedno.
I tecevinu I imanje prodavahu I razdavahu svima kao što ko trebaše.
I svaki dan bijahu jednako jednodušno u crkvi, I lomljahu hleb po kucama, I primahu hranu s radosti I u prostoti srca,
