konušalim

Naša učiteljica turskog nam je stalno govorila “hadi, turkče konušalim”. A to je bio njen poziv nama da koristimo njen jezik I da se tako sporazumevamo. Nažalost, moram da priznam da je ona kao vodolija slaba u predavanju jezika, dok je jednom lavu, njenom zemljaku iz Istanbula, to mnogo bolje išlo.

On je voleo da priča o istoriji I turskom osvajanju Beograda I Srbije, uopšte. On je bio mišljenja da osvajanje zemlje se vrši preko glavnog grada. To je zapravo bio naum onog koji je viši od njega, a on nam je samo ispipavao puls. Medjutim, mi se uopšte nismo uzbudili zbog  sve te priče. Valjda zbog toga što je on već bio oženjen I imao žensko čeljade..

Rekoh mu: “šta se ti sa mnom šetaš po Kalemegdanu I pričaš na turskom, a na srpskom razumem?”

A on mi kaza: znaš, pre nego sam došao amo bio sam u Rusiju I Bugarsku (ne znam gde je bio najpre!)

On mi je ličio na tatinog očuha koji je iznenada preminuo nakon što se vratio sa pecanja. Spopala ga je vrućina jer je bio avgust mesec devedeset prve. I to je sve nekako povezano sa sv. Ilijom. Prosto je osetio nešto u srcu I pružio se koliko je dug u kupatilu.

Iza toga sam ga sanjala da mi se obraća iz groba sav ljutit što sam mu rekla “hej bre!” Ja sam bila spavala u Nišu kada se to dogodilo. Oni mi zato kažu da mi je život mnogo dosadan jer sve “važne I uzbudljive dogadjaje” prespavam. Žao mi je, što me oni tako vide.

 Ili na turskom:             “Korkarim ki takma diši kullanadžaksiniz.”


RADOST SIONA

Velik je Gospod I slavan veoma *u gradu Boga našega, na svetoj gori svojoj.

Prekrasna je visina, utjeha svoj zemlji gora Sion, na sjevernoj strani njezinoj grad cara velikoga.

Bog u dvorima njegovijem zna se da je branič.

Jer, gle, carevi se zemaljski sabraše, ali prodjose svi.

Vidješe I začudiše se, prepadoše se I pobjegoše svi.

Trepet obuze ih ondje, mučiše se kao porodilja.

Vjetrom istočnim razbio si korablje Tarsiske.

Što slušamo to I vidimo u gradu Gospoda nad vojskama, u gradu Boga našega. Bog ga utvrdi dovijeka.

Kazujemo, Bože, milost tvoju usred crkve tvoje.

Kao što je ime tvoje, Bože, tako je I hvala tvoja na krajevima zemaljskim; pravde je puna desnica tvoja.

Nek se veseli gora Sion, nek se raduju kćeri Judejske sudova radi tvojijeh.

Podjite oko Siona I obidjite ga, izbrojte kule njegove;

Pogledajte bedeme njegove, razmotrite dvorove njegove, da pripovedate mladjim naraštajima.

Jer je ovaj Bog naš Bog uvek I doveka, on će biti vodj naš dovijeka.

 

RADOST SIONA ZBOG BOŽIJE POMOĆI U RATNOJ NEVOLJI.

Pjesma. Psalm sinova Korejevih.

48, OD 1 DO 14


Dijalog

Upoznali smo se na internetu, više ne pamtim kako. Znam samo da mi je poslao svoju sliku na kojoj je obučen u crvenu košulju/bluzu ili majicu. Kazao je: roditelji su me ostavili kad sam bio mali. Živim sa babom I dedom I njih ljubim. Imam devojku koju sam upoznao preko internet; ona je sa Sri Lanke, a ja iz Indije.

Nisam znala baš geografiju tako da sam morala da pogledam na karti gde se to nalazi. “A čime se baviš?”, pitala sam. Rekao je: “računarima. Ja I moje kolege idemo po kampovima I programiramo.”

“Baš lepo od vas”, mislila sam. “A kako ti je ime?”, zapitah. Rekao je: VENKAT SWARLU.

Nisam se uplašila iako sam videla njegov izraz lika I apetit. Pitala sam ga: šta si u horoskopu? Rekao mi je svoj datum rodjenja, za koji nisam sigurna gde je, ali znam da je sunce u skorpionu a pluton za koji sam tek kasnije čula da je u sazvezdju vage, kao I merkur I uran. A gde je venera, to pojma nisam imala. Valjda  on treba da brine o tome. Ima preko 40 godina!

Onda sam se ja njemu žalila na mog momka koji me je napustio. Pitao je: odakle je?

Rekoh: sa zapadne obale, to je znaš deo Israila.

Pa šta je bilo sa vama?

Rekoh: on me je pitao da se udam za njega dok je bio medju svojima. Pošto su nas delili kilometri on je to učinio telefonom. Jas am telefonski pristala, ali u sebi sam se obratila ljubljenom Bogu našem srcem svojim I mislima rekla:

“Gospode, ako je Volja Tvoja da on I ja budemo muž I žena, da budemo Tebi nalik!”

“Gospode Bože naš, Jedini, Ti znaš sva tri moja lica jer si me takvom stvorio. Ispitaj I u ognju me okušaj! Ako sam drvo I slama da izgorim, ako sam drago kamenje da ostanem kakva Jesam. Tvoja Volja neka bude. Amen.”

Iza toga je sledio rasplet naše priče. Najednom je Israil rešio da se razračuna sa zapadnom obalom I naš Toma zvani blizanac  je zbrisao najpre preko grane u Misir, a zatim za talijansku. Onde su ga žestoko pritegli da radi, nisu mu čak davali ni “puš pauzu”. Tako ti je to kod UJAKA.

Medjutim, jedan dan se javio telefonom: “Ljubice, kaže on meni, gde si?”, I smeje se.

Meni nije bilo do smejanja; briznula sam u plač  jer se nije javljao ko zna od kad.

Kažem ja njemu: “nisi ti sasvim čist.” Smeje se I kaže: “paznaš ti mene.”

“Naravno da te znam. Ja I ne razgovaram sa onima koje ne znam!”

Oprosti, molim te, Venkate, ako sam te suviše ugnjavila svojom pričom. Želja mi je bila da sa što više detalja predstavim moju (ne)sreću.

A onda se moj internet sagovornik zainteresovao što je dalje bilo. Rekoh mu: “ma pusti, onaj moj je laki lažov. Rekao mi je da je u Italiji, a u stvari moja cimerka smederevka mi je otkrila (g)di je.


Da je uzvišen!

Svi narodi, zaplještite rukama, pokliknite Bogu glasom radosnijem.

Jer je višnji Gospod strašan, car veliki nad svom zemljom.

Pokori nam narode I plemena pod noge naše.

Izabra nam dostojanje naše, krasotu Jakova, koji mu omilje.

*Ide Bog uz podvikivanje, Gospod uz glas trubni.

Pojte Bogu, pojte; pojte caru našemu, pojte;

Jer je Bog car od sve zemlje, pojte pjesmu.

*Bog caruje nad narodima; Bog sjedi na svetom prijestolu svom.

Knezovi narodni sastavljaju se s narodom Boga Avramova. *Jer su štitovi zemaljski Božiji. Da je uzvišen!

 

BOG JE CAR.

NAČELNIKU PJEVAČKOM. SINOVA KOREJEVIH PSALAM.

47, OD 1 DO 9


LaMor

Na televiziji davaše emisiju “sve za ljubav”. Ne znam koja je godini ni mesec ni dan; tek to me je odvelo na put za Vijenu. Raspust je I sestra I ja smo otputovale kod njene majke. Kad onamo noć. A mene je baš priteralo I kretoh u zahod. I kada sam prala ruke naidje jedna stara žena I pozva mi Boga na njenom jeziku. Najednom osetih da treba da I ja posvedočim da je Hrist Bog (“Kris Kot”). Čudno je to. Iza toga odigrali su se dogadjaji koje niko lud ne bi poželeo.

Patnja I stradanje…

Moji roditelji nisu shvatili šta se dogodilo. Neki su znali I vešto krili. U plaču sam se vratila u zemlju. Dovezao me je čika Neša. Po ulasku sam primetila da je ovde sasvim drugačija atmosfera. Srdačne pozdrave šaljem svima onima koji imaju ljubavi u sebi: da ste mi živi I zdravi!


gore u srce morima!

Bog nam je utočiste I sila, pomoćnik, koji se u nevoljama brzo nalazi.

Zato se nećemo bojati, da bi se zemlja pomjestila, I gore se prevalile u srce morima.

Neka buči I kipi voda njihova, nek se planine tresu od vala njihovijeh;

*Potoci vesele grad Boziji, sveti stan višnjega.

Bog je usred njega, neće se pomjestiti, Bog mu pomaže od zore.

Uzbučaše narodi, zadrmaše se carstva; ali on pusti glas svoj I zemlja se rastapaše.

Gospod nad vojskama s nama je, branič je naš Bog Jakovljev.

Hodite I vidite djela Gospoda, koji učini čudesa na zemlji,

Prekide ratove do kraja zemlje, luk prebi, koplje slomi, I kola sažeže ognjem.

Utolite I poznajte da sam ja Bog; ja sam uzvišen po narodima, uzvišen na zemlji.

Gospod nad vojskama s nama je, branič je naš Bog Jakovljev.

GOSPOD JE NAŠA ČVRSTA TVRDINJA.

NAČELNIKU PJEVAČKOM. KOREJEVIH SINOVA.

UZ MUZIKALNU SPRAVU ALAMOT. PJESMA.

46, OD 1 DO 11


VreMeje

Tokom mog boravka medju ljudima pozvali su me na dve sahrane; I to se dešavalo nekako jedno za drugim.

Našem školskom drugu Igoru je umro deda. A njega su roditelji napustili, te je I njemu I mladjem bratu on bio zaštitnik I oslonac. Igor je bio čudan dečak. Njega je odlikovalo to što je mogao da pojede muvu, na naše veliko čudjenje. Inače, toj sahrani je prisustvovalo celo naše odeljenje, izuzev onih koji su bili onemogućeni da dodju. Onde sam jasno osetila tugu našeg druga jer je on voleo svoga dedu, ali ukusa I mirisa smrti nisam spoznala, Bogu slava I hvala.

Druga sahrana je iznenadila sve nas. Maričina drugarica iz Žagubice je zbog momka koji ju je kinjio ispila kutiju sa lekovima svoje babe sa kojom je stanovala. Nameravala je tim činom da uplaši tog momka, ali njena namera se nije ostvarila. Njen momak je bio tvrd ili kao neki panj uopšte nije mario za onom što je izgubio. Prosto je nastavio po svom, ne sluteći šta ga čeka na putu.

Baba nije mogla da veruje ‘’šta uradi to dete?!’’ Imala je samo 17 godina. Njeno telo su njeni bližnji ostavili da leži u otvorenom sanduku. Mi, pridošli, smo prilazili I ljubili, ne bi li povratili toplinu njenim hladnim rukama. Opet, tuga I osećaj bola u levom ramenu. Ne sećam se njenog lika. Znam samo da je lepa I da zaslužuje da živi.

Igorovom dedi je pravoslavni sveštenik čitao molitvu za spasenje duše, dok onoj devojci nije hteo da čita jer se tobož samo ubila. A meni je rečeno da su je vodili u bolnicu na ispiranje želuca I da je povratila skoro sve tablete. Kada je došla svesti, kajala se zbog onoga sto je učinila. Nije želela da svojim bližnjima nanese bol. Da je sveštenik I lekar malo bolje pogledao možda bi njeno srce I dalje kucalo.


mač svoj, čast svoju I krasotu svoju!

Teče iz srca mojega riječ dobra; rekoh: djelo je moje za cara; jezik je moj trska hitroga pisara.

Ti si najlepši izmedju sinova ljudskih, blagodat teče iz usta tvojih, jer te je blagoslovio Bog dovijeka.

Pripaši, junače, uz bedru svoju mač svoj, čast svoju I krasotu svoju.

I tako okićen pohitaj, sjedi na kola za istinu I krotku pravdu, I desnica će tvoja pokazati čudesa.

Oštre su strijele tvoje; narodi će pasti pod vlast tvoju; prostrijeliće srca neprijatelja carevijeh.

*Prijesto je tvoj, Bože, vječan I nepokolebljiv; skiptar je carstva tvojega skiptar pravice.

Ljubiš pravdu I mrziš na bezakonje; toga radi pomaza te, Bože, Bog tvoj uljem radosti više nego drugove tvoje.

Sve haljine tvoje mirišu smirnom, alojem I kasijom.Koji žive u dvorima od Minijske slonove kosti, one te vesele.

Carske kćeri dvore te; s desne ti strane stoji carica u Ofirskom zlatu.

Čuj, kćeri, pogledaj I obrati k meni uho svoje, zaboravi narod svoj I dom oca svojega.

I caru će omiljeti ljepota tvoja; jer je on Gospod tvoj, I njemu se pokloni.

Kći Tirova doći će s darovima, najbogatiji u narodu tebe će moliti.

Sva je ukrašena kći careva iznutra, haljina joj je zlatom iskićena.

U vezenoj haljini vode je k caru; za njom vode k tebi djevojke, druge njezine.

Vode ih veselo I radosno, ulaze u dvor carev.

Mjesto otaca tvojih biće sinovi tvoji, postavićeš ih knezovima po svoj zemlji.

Učiniću da se ne zaboravlja ime tvoje od koljena na koljeno; potom će te slaviti narodi vavijek vijeka.

 

U SLAVU BOŽIJEGA POMAZANIKA I NJEGOVE NEVJESTE.

NAČELNIKU PJEVAČKOM. UZ MUZIKALNU SPRAVU SOSAN.

NAUK SINOVA KOREJEVIH. PJESMA LJUBAVNA.

45, OD 1 DO 17


svojim ušima slušasmo

Bože, svojim ušima slušasmo, oci nam naši pripovijedaše djelo koje si učinio u njihovo vrijeme, u staro vrijeme.

Rukom svojom izgnao si narode, a njih posadio; iskorijenio si plemena, a njih namnožio.

Jer ne zadobiše zemlje svojim mačem, niti im mišica njihova pomože, nego tvoja desnica I tvoja mišica, I svjetlost lica tvojega, jer ti bijahu omiljeli.

Bože, care moj, *ti si onaj isti, pošlji pomoć Jakovu!

S tobom ćemo izbosti neprijatelje svoje, I s imenom tvojim izgazićemo one koji ustaju na nas.

Jer se ne uzdam u luk svoj, niti će mi mač moj pomoći.

Nego ćes nas ti izbaviti od neprijatelja našijeh, I nenavidnike naše posramićeš.

Bogom ćemo se hvaliti svaki dan, I ime tvoje slavićemo dovijeka.

Ali sad si nas povrgao I posramio, I ne ideš s vojskom našom.

Obraćaš nas te bježimo ispred neprijatelja, I neprijatelji nas naši haraju.

Dao si nas kao ovce da nas jedu, I po narodima rasijao si nas.

U bescenje  si prodao narod svoj, I nijesi mu podigao cijene.

*Dao si nas na podsmijeh susjedima našijem, da nam se rugaju I sramote nas koji žive oko nas.

Načinio si od nas priču u naroda, gledajući nas mašu glavom tudjinci.

Svaki je dan sramota moja preda mnom, I stid je popao lice moje.

Od riječi potsmjevačevih I rugačevih, I od pogleda neprijateljevih I osvetljivčevih.

Sve ovo snadje nas; ali ne zaboravismo tebe, niti prestupismo zavjeta tvojega.

Ne otstupi natrag srce naše, I stope naše ne zadjoše s puta tvojega.

Kad si nas bio u zemlji zmajevskoj, I pokrivao nas sjenom smrtnijem.

Onda da bijasmo zaboravili ime Boga svojega I podigli ruke svoje k Bogu tudjemu,

Ne bi li Bog iznašao to? Jer on zna tajne u srcu.

A *ubijaju nas za tebe svaki dan; s nama postupaju kao s ovcama klanicama.

*Ustani, što spavaš, Gospode! Probudi se, nemoj odbaciti zasvagda.

Zašto kriješ lice svoje? zaboravljaš nevolju I muku našu?

Duša naša pade u prah, tijelo je naše bačeno na zemlju.

Ustani, pomoći naša, I izbavi nas radi milosti svoje.

 

JADIKOVANJE ŠTO JE BOG OSTAVIO NAROD SVOJ.

NAČELNIKU PJEVAČKOM. NAUK SINOVA KOREJEVIH.

44, OD 1 DO 26


Priča julske noći

On je jedne julske noći strašno mjaokao. Bio je star nekoliko meseci. Mi nismo mogli da slušamo njegov plač I zov, ni da gledamo kako on juri za nekom ženskom koja ga uopšte ne voli. Nakon što smo se pošteno isplakali uneli smo ga u kuću; najpre ubacili u špajz do jutra, a zatim ga odneli u kupatilo, oprali I očistili od buva I besnih glista. On je bio jedno mnogo dobro mače, koje je naš tata na prvi pogled prihvatio I stavio na grudi. Prava maza.. Nazvali smo ga Tigar, jer je tako bio odeven.

A to što smo uzeli I prihvatili njega imalo je veze sa onom našom Perdidom I još jednim starijim mačkom koga smo doveli u kuću nedelju dana ranije. Kao da je sve to imalo neku vezu, imalo smisla koji smo pokušavali da dokučimo!

Iza toga su nastali manji problemi sa starijim mačkom I mi smo ga izbacili kroz prozor za neko vreme, a ovog mladjeg zadržali. Mladji je rastao I izrastao u zgodnog mačorka. I tako nas je iznenadio jednog dana jer se spetljao sa onom našom macom izgubljenicom koja je carskim putem dobila četiri mačeta u maju mesecu. Dva mačeta su ličila na majku, dva na tajku, ali je nažalost jedan mužjak koji je ličio mame pretocen u preostalu trojicu. Hvala Bogu, sada imamo šest mace, četiri mužjaka I dve ženke J


I izvedu

Sudi *mi, Bože, I raspravi parbu moju s narodom rdjavim! od čovjeka nepravednoga I lukavoga izbavi me.

Jer si ti Bog krijeposti moje; zašto si me odbacio? *Zašto idem sjetan od pakosti neprijateljeve?

Pošlji vidjelo svoje I istinu svoju, neka me vode, I izvedu na svetu goru tvoju I u dvorove tvoje.

Onda ću pristupiti k žrtveniku Božijemu, k Bogu radosti I veselja svojega, I uz gusle slaviću te Bože, Bože moj!

*Što si klonula, dušo moja, I što si žalosna? Uzdaj se u Boga; jer ću ga još slaviti, spasitelja mojega I Boga mojega.

NASTAVAK.

43, OD 1 DO 5


Plavo

Upozorenje, ovo nije uvod! Ovde se radnja već uveliko odigravala…

Kada sam imala petnaest godina posvadjala sam se sa tatom zato što se nije slagao sa mojim druženjem sa jednom Cigankom. Ne znam da li je vredelo da objašnjavam da ona ima I naše krvi u sebi, ali on onda nije bio spreman da sluša. Mislila sam: kako se naš deda oženio Romkinjom, a tebi smeta što se ja sa jednom družim. On mi je mislima govorio: znaš ona je učiteljica; uči decu..

Dobro, uči decu, mislila sam, ali kako znaš da mene moja drugarica ne uči?

Tata je već bio vremenit I dosta posmatrao svet kroz prizmu materijalnog. Ja tako nisam gledala… I u ljudima koji su palog duha tražila sam ono dobro, ono čisto koje se uprljalo I želela da pomognem u tom čisćenju skladno mojoj snazi I moći. Nisam ti ja bila neko veliki; više nalik mišu koji može da pregrize vreže u koje se lav upetljao, ili palčici koja je spremna I da pomogne lasti.

Tako sam se naljutila na njega kada mi je udario šamar da sam otišla od kuće. Nisam otišla daleko, to on zna, već u kuću njegove majke, jer me od tog ‘’udara’’ nešto vuklo na onamo. Šta je bilo to ‘’nešto’’, tek kasnije sam shvatila. A njegova majka je tada bila pensioner, udovica, sa troje dece I petoro unuka.

Od nas unuka je najviše volela najmladjeg plavokosog dečaka sa plavim očima. Živela sam kod nje oko mesec I po dana, da bi me jednog dana izbacila iz kuće tako što je otišla kod njene prijateljice na kafu, pozvala mog tatu telefonom da dodje po mene I moje stvari. Mene nije obavestila ni o čemu, jer je smatrala da dete ne treba obaveštavati o vlastitim odlukama I da sa detetom ne treba govoriti istinu, već da se sa njim treba samo igrati. Stalno je tvrdila ‘’super smo se slagale ti I ja’’, dok su kod mene te reči izazivale gnušanje. Tada nisam mogla da razumem takvo njeno ponašanje! Mnogo kasnije sam razumela, I to me je nagnalo na plač. Mnogo kasnije kada smo se sreli rekla mi je: ‘’ti mi još nisi oprostila’’.

Jesam, pomislila sam, meni je bilo potrebno da razumem. Ušla sam kao cava, a izašla kao tetrapak. Tek posle nekog vremena sam shvatila da to ona nije izbacivala mene, već one koje je u meni videla: svog dragog I onu učiteljicu. Ona tada nije bila spremna da oprosti njemu brakolomstvo.


rugaju mi se

Kao što košuta traži potoke, tako duša moja traži tebe, Bože!

*Žedna je duša moja Boga, Boga živoga, kad ću doći I pokazati se licu Božijemu?

Suze su mi hljeb dan I noć, kad mi *svaki dan govore: gdje je Bog tvoj?

Duša se moja proljeva kad se opominjem kako sam hodio sred mnogoga ljudstva, stupao u dom Božiji, a ljudstvo praznujući pjevaše I podvikivaše.

*Što si klonula, dušo moja, I što si žalosna? Uzdaj se u Boga; jer ću ga još slaviti, spasitelja mojega I Boga mojega.

Klonula je u meni duša zato što te pominjem u zemlji Jordanskoj, na Ermonu, na gori maloj.

Bezdana bezdanu dozivlje glasom slapova tvojih; *sve vode tvoje I vali tvoji na mene navališe.

Danju je javljao Gospod milost svoju, a noću mu je pjesma u mene, molitva Bogu života mojega.

Reći ću Bogu, gradu svojemu: zašto si me zaboravio? *zašto idem sjetan od pakosti neprijateljeve?

Koji mi pakoste, prebijajući kosti moje, rugaju mi se govoreći mi svaki dan: gde ti je Bog?

*Što si klonula, dušo moja, I što si žalosna? Uzdaj se u Boga; jer ću ga još slaviti, spasitelja mojega I Boga mojega.

ŽUDNJA ZA SVETINJOM U TUDJOJ ZEMLJI.

NAČELNIKU PJEVAČKOM. NAUK SINOVA KOREJEVIH.

42, OD 1 DO 11


teška

Imala je pune dve godine, kada su joj dodelili čuvara starijeg od nje sedam godina. On je voleo da se igra sa njom.. I ona je tada uživala u igri, sve dok se nije desilo sledeće:

On je uzeo I vrteo u krug, a kad mu je  postala teška I on je bacio na krevet babe I dede. Ona je zbog svoje mase I ubrzanja I zemljine teže odletela I lupila glavom o ivicu kreveta. Glava razbijena, krv prolivena po krevetu, odveli je u hitnu I stavili tri kopče.

Glava se oporavila, ali su njenom čuvaru zabranili da se igra sa njom. Čuvar je ostao po strani, a ona je bila tužna što je morala da se igra sama sa sobom. Šta je bilo sa ivicom, mi neznamo.


Šapću o meni

Blago onome koji razumije ništemu! Gospod će ga izbaviti u zli dan.

Gospod će ga sačuvati I poživeće ga; biće blažen na zemlji. Nećeš ga dati na volju neprijateljima njegovijem.

Gospod će ga ukrijepiti bolna na odru. Sasvijem mijenjaš postelju njegovu u bolesti njegovoj.

Ja vičem: Gospode! smiluj se na me, *iscijeli dušu moju, sagriješih ti.

Neprijatelji moji govore zlobno za mene: ‘’kad će umrijeti, I ime njegovo poginuti?’’

I ako ko dodje da me vidi, laska; srce njegovo slaže u sebi nepravdu, I otišavši kazuje.

Šapću o meni medju sobom neprijatelji moji, I misle mi zlo:

‘’Zla stvar dodje na njega, legao je; neće više ustati.”

*I čovjek mira mojega, u kojega se †uzdah, koji jedjaše hljeb moj, podiže na me petu.

Ali ti, Gospode, smiluj se na me, podigni me; a ja ću im vratiti.

Po tome ću poznati da sam ti mio, ako se ne uzraduje neprijatelj moj nada mnom.

A mene cijela sačuvaj, I daj mi da stojim pred licem tvojim dovijeka.

*Blagosloven Bog Israilev od vijeka do vijeka. Amin, amin.

 

JADIKOVANJE U BOLESTI ZBOG ZLURADIJEH NEPRIJATELJA I NEVJERNIJEH PRIJATELJA.

NAČELNIKU PJEVAČKOM. PSALM DAVIDOV.

41, OD 1 DO 13