svojim ušima slušasmo
Bože, svojim ušima slušasmo, oci nam naši pripovijedaše djelo koje si učinio u njihovo vrijeme, u staro vrijeme.
Rukom svojom izgnao si narode, a njih posadio; iskorijenio si plemena, a njih namnožio.
Jer ne zadobiše zemlje svojim mačem, niti im mišica njihova pomože, nego tvoja desnica I tvoja mišica, I svjetlost lica tvojega, jer ti bijahu omiljeli.
Bože, care moj, *ti si onaj isti, pošlji pomoć Jakovu!
S tobom ćemo izbosti neprijatelje svoje, I s imenom tvojim izgazićemo one koji ustaju na nas.
Jer se ne uzdam u luk svoj, niti će mi mač moj pomoći.
Nego ćes nas ti izbaviti od neprijatelja našijeh, I nenavidnike naše posramićeš.
Bogom ćemo se hvaliti svaki dan, I ime tvoje slavićemo dovijeka.
Ali sad si nas povrgao I posramio, I ne ideš s vojskom našom.
Obraćaš nas te bježimo ispred neprijatelja, I neprijatelji nas naši haraju.
Dao si nas kao ovce da nas jedu, I po narodima rasijao si nas.
U bescenje si prodao narod svoj, I nijesi mu podigao cijene.
*Dao si nas na podsmijeh susjedima našijem, da nam se rugaju I sramote nas koji žive oko nas.
Načinio si od nas priču u naroda, gledajući nas mašu glavom tudjinci.
Svaki je dan sramota moja preda mnom, I stid je popao lice moje.
Od riječi potsmjevačevih I rugačevih, I od pogleda neprijateljevih I osvetljivčevih.
Sve ovo snadje nas; ali ne zaboravismo tebe, niti prestupismo zavjeta tvojega.
Ne otstupi natrag srce naše, I stope naše ne zadjoše s puta tvojega.
Kad si nas bio u zemlji zmajevskoj, I pokrivao nas sjenom smrtnijem.
Onda da bijasmo zaboravili ime Boga svojega I podigli ruke svoje k Bogu tudjemu,
Ne bi li Bog iznašao to? Jer on zna tajne u srcu.
A *ubijaju nas za tebe svaki dan; s nama postupaju kao s ovcama klanicama.
*Ustani, što spavaš, Gospode! Probudi se, nemoj odbaciti zasvagda.
Zašto kriješ lice svoje? zaboravljaš nevolju I muku našu?
Duša naša pade u prah, tijelo je naše bačeno na zemlju.
Ustani, pomoći naša, I izbavi nas radi milosti svoje.
JADIKOVANJE ŠTO JE BOG OSTAVIO NAROD SVOJ.
NAČELNIKU PJEVAČKOM. NAUK SINOVA KOREJEVIH.