mač svoj, čast svoju I krasotu svoju!
Teče iz srca mojega riječ dobra; rekoh: djelo je moje za cara; jezik je moj trska hitroga pisara.
Ti si najlepši izmedju sinova ljudskih, blagodat teče iz usta tvojih, jer te je blagoslovio Bog dovijeka.
Pripaši, junače, uz bedru svoju mač svoj, čast svoju I krasotu svoju.
I tako okićen pohitaj, sjedi na kola za istinu I krotku pravdu, I desnica će tvoja pokazati čudesa.
Oštre su strijele tvoje; narodi će pasti pod vlast tvoju; prostrijeliće srca neprijatelja carevijeh.
*Prijesto je tvoj, Bože, vječan I nepokolebljiv; skiptar je carstva tvojega skiptar pravice.
Ljubiš pravdu I mrziš na bezakonje; toga radi pomaza te, Bože, Bog tvoj uljem radosti više nego drugove tvoje.
Sve haljine tvoje mirišu smirnom, alojem I kasijom.Koji žive u dvorima od Minijske slonove kosti, one te vesele.
Carske kćeri dvore te; s desne ti strane stoji carica u Ofirskom zlatu.
Čuj, kćeri, pogledaj I obrati k meni uho svoje, zaboravi narod svoj I dom oca svojega.
I caru će omiljeti ljepota tvoja; jer je on Gospod tvoj, I njemu se pokloni.
Kći Tirova doći će s darovima, najbogatiji u narodu tebe će moliti.
Sva je ukrašena kći careva iznutra, haljina joj je zlatom iskićena.
U vezenoj haljini vode je k caru; za njom vode k tebi djevojke, druge njezine.
Vode ih veselo I radosno, ulaze u dvor carev.
Mjesto otaca tvojih biće sinovi tvoji, postavićeš ih knezovima po svoj zemlji.
Učiniću da se ne zaboravlja ime tvoje od koljena na koljeno; potom će te slaviti narodi vavijek vijeka.
U SLAVU BOŽIJEGA POMAZANIKA I NJEGOVE NEVJESTE.
NAČELNIKU PJEVAČKOM. UZ MUZIKALNU SPRAVU SOSAN.
NAUK SINOVA KOREJEVIH. PJESMA LJUBAVNA.