Kako da bude sretno

Rekoh: čuvaću se na putovima svojim da ne zgriješim jezikom svojim; zauzdavaću usta svoja, dok je bezbožnik preda mnom.

*Bijah nijem I glasa ne pustih; mučah I o dobru. Ali se tuga moja podiže,

Zapali se srce moje u meni, u mislima mojim razgorje se oganj; progovorih jezikom svojim:

*Kaži mi, Gospode, kraj moj, I dokle će trajati dani moji? Da znam kako sam ništa.

Evo s pedi dao si mi dane, I vijek je moj kao ništa pred tobom. *Baš je ništa svaki čovjek živ.

Baš hodi čovjek kao utvara; baš se uzalud kida, *sabira, a ne zna kome ce dopasti.

Pa šta da čekam, Gospode? Nad je moj u tebi.

Iz svega bezakonja mojega izbavi me, ne daj me bezumnome na potsmijeh.

Nijem sam, neću otvoriti usta svojijeh; *jer si me ti udario.

Olakšaj mi udarac svoj, silna ruka tvoja ubi me.

Ako ćes karati čovjeka za prijestupe, rastočiće se kao od moljaca krasota njegova. Baš je ništa svaki čovjek.

Slušaj molitvu moju, Gospode, I čuj jauk moj. Gledajući suze moje nemoj mučati. *Jer sam gost u tebe I došljak kao I svi stari moji.

*Nemoj me više gnevno gledati, pa ću odahnuti prije nego otidem I više me ne bude.

ODLUKA DA STRPLJIVO ĆUTI VIDEĆI NIŠTAVILO ČOVJEČIJE.

MOLBA ZA GOSPODNJU UTJEHU.

NAČELNIKU PJEVAČKOM IDITUNU.

PSALM DAVIDOV.

39, OD 1 DO 13

KAD UKRŠTAMO PET I PET DOBIJEMO DVA I PET

KAD UKRŠTAMO ŠEST I ČETIRI DOBIJAMO DVA I ČETIRI

KAD UKRŠTAMO SEDAM SA TRI DOBIJEMO DVA I JEDAN

KAD UKRŠTAMO OSAM SA DVA DOBIJAMO JEDAN I ŠEST

KAD DEVET UKRŠTAMO SA JEDINICOM

DOBIJAMO DEVET

Gospode! Nemoj me karati u gnevu svojem, niti me nakazati u jarosti svojoj.

Jer bezakonja moja izadjoše vrh glave moje, kao teško breme otežase mi.

Usmrdješe se I zagnojiše se rane moje od bezumlja mojega.

Zgrčio sam se I pogurio veoma, vas dan idem s(j)etan;

Jer sam iznutra pun ognja, I nema zdrava mjesta na tijelu mojem.

Iznemogoh I veoma oslabih, ričem od trzanja srca svojega.

Gospode! Pred tobom su sve želje moje, I uzdisanje moje nije od tebe sakriveno.

Srce moje jako kuca, ostavi me snaga moja, I vid očiju mojih, ni njega mi nema.

*Drugovi moji I prijatelji moji videće rane moje odstupiše, daleko stoje bližnji moji.

Koji traze dušu moju namještaju zamku, I koji su mi zlu radi govore o pogibli I po vas dan misle o prijevari.

A ja kao gluh ne čujem *I kao nijem koji ne otvara usta svojijeh.

Ja sam kao čovjek koji ne čuje ili nema u ustima svojim pravdanja.

Jer tebe, Gospode, čekam, ti odgovaraj za mene, Gospode, Bože moj!

Jer rekoh: da mi se ne svete, I da se ne razmeću nada mnom, kad se spotakne noga moja.

Jer sam gotov pasti I tuga je moja svagda sa mnom.

*Priznajem krivicu svoju, I tužim radi grijeha svojega.

Neprijatelji moji žive, jaki su, I sila ih ima što me nenavide na pravdi.

Koji mi *vraćaju zlo za dobro, neprijatelji su mi zato što sam pristao za dobrim.

Nemoj me ostaviti, Gospode, Bože moj! Nemoj se udaljiti od mene.

Pohitaj u pomoć meni, Gospode, spasitelju moj!

 

JADIKOVANJE DAVIDOVO ZBOG TESKIH ISKUSENJA U BORBI SA BOLESCU I NEPRIJATELJIMA.

PSALM DAVIDOV. ZA SPOMEN.

38, OD 1 DO 22

Nemoj se žestiti *gledajući nevaljale, nemoj zavideti onima koji čine bezakonje.

Jer se kao trava brzo kose, I kao zeleno bilje venu.

Uzdaj se u Gospoda I tvori dobro; živi na zemlji I hrani istinu.

Teši se Gospodom, I učiniće ti sto ti srce želi.

*Predaj Gospodu put svoj, I uzdaj se u Njega, on će učiniti.

I *izvešće kao vidjelo pravdu tvoju, I pravicu tvoju kao podne.

Osloni se na Gospoda, I čekaj ga. Nemoj se žestiti gledajući koga gdje napreduje na putu svojem, čovjeka koji radi što namisli.

Utišaj gnev I ostavi jarost; nemoj se dražiti da zlo činiš.

Jer će se istrijebiti koji čine zlo, a koji čekaju Gospoda *naslijediće zemlju.

Još malo, pa neće biti bezbožnika; pogledaćeš na mjesto njegovo, a njega nema.

A smerni ce naslijediti zemlju, I nasladjivaće se množinom mira.

Zlo misli bezboznik pravedniku, I škrguće na nj zubima svojim.

Ali mu se Gospod smije, jer vidi da se primiče dan njegov.

Mač potežu bezbožnici, zapinju luk svoj, da obore ubogoga I ništega I pokolju one koji idu pravim putem.

Mač će njihov udariti u njihovo srce, I lukovi njihovi polomiće se.

*Bolje je malo u pravednika nego bogatstvo mnogih bezbožnika.

Jer će se mišice bezbožnicima potrti, a pravednike utvrdjuje Gospod.

Zna Gospod dane bezazlenima, I dio njihov traje dovijeka.

Neće se postideti u zlo doba, *u dane gladne biće siti.

A bezbožnici ginu, I neprijatelji Gospodnji kao lepota šumska prolaze, kao dim prolaze.

Bezbožnik uzima I ne vraća, a pravednik poklanja I daje.

Jer koje on blagoslovi, oni naslijede zemlju, a koje on prokune, oni se *istrijebe.

Gospod utvrdjuje korake svakoga čovjeka I mio mu je put njegov.

*Kad posrne da padne, neće pasti, jer ga Gospod drži za ruku.

Bijah mlad I ostareh, I ne vidjeh pravednika ostavljena, ni dece njegove da prose hleba.

Svaki dan poklanja I daje u zajam, I na natražju je njegovu blagoslov.

Uklanjaj se oda zla, I čini dobro, I živi dovijeka.

 Jer Gospod *ljubi pravedni sud, I ne ostavlja svetaca svojijeh; uvek se oni čuvaju; a pleme će se bezbožničko istrijebiti.

Pravednici će naslijediti zemlju, I živjeće na njoj dovijeka.

Usta pravednikova govore mudrost, I jezik njegov kazuje istinu.

*Zakon je Boga njegova njemu u srcu, stopala se njegova ne spotiču.

Bezbožnik *vreba pravednika, I traži da ga ubije;

Ali ga Gospod neće pustiti u ruke njegove, I on će te postaviti da vladaš zemljom; vidjećeš kako će se istrijebiti bezbožnici.

*Vidjeh bezbožnika strašna koji se rasirivaše kao granato drvo;

Ali prodje, I evo nema ga; tražim ga I ne nahodim.

Hrani čistotu I pazi pravdu, jer će u čovjeka mirna ostati natražje.

A bezbožnika će nestati sasvijem; natražje će se bezbožničko zatrti.

Od Gospoda je spasenje pravednicima; on je krijepost njihova u nevolji.

Gospod će im pomoći, I izbaviće ih; izbaviće ih od bezbožnika I sačuvaće ih, jer se u njega uzdaju.

PSALM DAVIDOV.

SREĆA BEZBOŽNIKA NE TREBA DA ŽESTI PRAVEDNIKE.

37, OD 1 DO 40

A *u crkvi koja bješe u Antiohiji bijahu neki proroci I učitelji, to jest: Varnava I Simeun koji se zvaše Nigar, I Lukije Kirinac, I Manail odgajeni s Irodom četverovlasnikom, I Savle.

A kad oni služahu Gospodu I pošćahu, reče Duh sveti: *odvojte mi Varnavu I Savla na djelo na koje ih pozvah.

Tada *postivši I pomolivši se Bogu metnuše ruke na njih, I otpustiše ih.

Ovi dakle poslani od Duha svetoga sidjoše u Seleukiju, I odande otploviše u Kipar.

I došavši u Salamin javiše riječ Božiju u zbornicama Jevrejskima; a imahu I *Jovana slugu.

A kad prodjoše ostrvo tja do Pafa, nadjoše nekakvoga čovjeka vračara I lažna proroka, Jevrejina, kome bješe ime Varisus,

Koji bješe s namjesnikom Srdjem Pavlom, čovjekom razumnijem. Ovaj dozvavši Varnavu I Savla zaiska da čuje riječ Božiju.

A *Elima, vračar (jer to znači ime njegovo) stade im se suprotiti, gledajući da odvrati namjesnika od vjere.

A Savle koji se zvaše I Pavle, pun Duha svetoga pogledavši na nj

Reče: o napunjeni svakoga lukavstva I svake pakosti, sine djavolji! neprijatelju svake pravde!

zar ne prestaješ kvariti pravijeh putova Gospodnjijeh?

I sad eto ruke Gospodnje na te, I da budeš slijep da ne vidiš sunca za neko vrijeme. I ujedanput napade na nj mrak I tama, I pipajući tražaše vodja.

Tada namjesnik, kad vidje šta bi, vjerova, diveći se nauci Gospodnjoj.

A kad se Pavle sa svojijem društvom odveze iz Pafa, dodjoše u Pergu Pamfilijsku; a *Jovan se odvoji od njih, I vrati se u Jerusalim.

A oni otišavši iz Perge dodjoše u Antiohiju Pisidijsku, I ušavši u zbornicu u dan subotni sjedoše.

A po čitanju zakona I proroka poslaše starješine zborničke k njima govoreći: ljudi braćo! ako je u vama riječ utjehe za narod, govorite.

A Pavle ustavši I mahnuvši rukom reče: ljudi Israilci I koji se Boga bojite, čujte!

Bog naroda ovoga izabra oce naše, I podiže narod kad bijahu došljaci u zemlji Misirskoj, I rukom visokom izvede ih iz nje.

I *do četrdeset godina prehrani ih u pustinji.

I *zatrvši sedam naroda u zemlji Hananskoj na kocke † razdijeli im zemlju njihovu.

I potom na četiri stotine I pedeset godina *dade im sudije † do Samuila proroka.

*I od tada iskaše cara, I dade im Bog Saula, sina Kisova, čovjeka od koljena Venijaminova, za četrdeset godina.

I uklonivši njega *podiže im Davida za cara, kome I reče svjedočeći: nadjoh Davida sina Jesejeva, čovjeka po srcu mojemu, koji će ispuniti sve volje moje.

*Od njegova sjemena podiže Bog po † obećanju Israilevu spasa Isusa;

*Kad Jovan pred njegovijem dolaskom propovijeda krštenje pokajanja svemu narodu Israilevu.

I kad svršivaše Jovan tečenje svoje, govoraše: *ko mislite da sam ja nijesam ja; nego evo ide za mnom, kome ja nijesam dostojan razdriješiti remena na obuci njegovoj.

Ljudi braco! Sinovi roda Avraamova, I koji se medju vama Boga boje! * vama se posla riječ ovoga spasenija.

Jer oni što žive u Jerusalimu, I knezovi njihovi, ne poznaše ovoga I glasove proročke koji se čitaju svake subote osudivši ga izvršiše.

*I ne našavši ni jedne krivice moliše Pilata da ga pogubi.

I kad svršiše sve što je pisano za njega, * skinuše ga s drveta I metnuše u grob.

A Bog vaskrse ga iz mrtvijeh.

I pokaziva se mnogo dana onima što izlaziše s njim iz Galileje u Jerusalim, koji su sad svjedoci njegovi pred narodom.

I mi vam javljamo obećanje koje bi ocevima našima da je ovo Bog ispunio nama, djeci njihovoj, podignuvši Isusa;

Kao što je napisano I u drugom psalmu: *ti si moj sin, ja te danas rodih.

A da ga iz mrtvijeh vaskrse da se više ne vrati u truhljenje ovako reče: *daću vam svetinju Davidovu vjernu.

Zato I na drugom mjestu govori: *nećeš dati da tvoj svetac vidi truhljenja.

Jer David posluživši rodu svojemu po volji Božijoj umrije, I metnuše ga kod otaca njegovijeh, I vidje truhljenje.

A kojega Bog podize ne vidje truhljenja.

Tako da vam je na znanje, ljudi braćo! da se kroza nj vama propovijeda oproštenje grijeha.

I od svega, oda šta se ne mogoste opravdati u zakonu Mojsijevu, opravdaće se u njemu svaki koji vjeruje.

Gledajte dakle da ne dodje na vas ono što je kazano u prorocima:

Vidite, nemarljivi! i čudite se, I nek vas nestane; jer ja činim djelo u dane vaše, djelo koje nećete vjerovati ako vam ko uskazuje.

A kad izlazahu iz zbornice Jevrejske, moljahu neznabošci da im se ove riječi u drugu subotu govore.

A kad se sabor razidje, podjoše za Pavlom I za Varnavom mnogi od Jevreja I pobožnijeh došljaka; a oni govoreći im *svjetovahu ih da ostanu u †blagodati Božijoj.

A u drugu subotu sabra se gotovo sav grad da čuju riječi Božije.

A kad vidješe Jevreji narod, napuniše se zavisti, I govorahu protivno riječima Pavlovijem nasuprot govoreći I huleći.

A Pavle I Varnava oslobodivši se rekoše: *vama je najprije trebalo da se govori riječ Bozija; ali kad je odbacujete, I sami se pokazujete da nijeste dostojni vječnoga zivota, evo se obrćemo k neznabošcima.

Jer nam tako zapovjedi Gospod: *postavih te za vidjelo neznabošcima, da budeš spasenije do samoga kraja zemlje.

A kad čuše neznabošci, radovahu se I slavljahu riječ Božiju, I vjerovaše koliko ih bješe pripravljeno za život vječni.

I riječ se Božija raznosaše po svoj okolini.

Ali Jevreji podgovoriše pobožne I poštene žene I starješine gradske te podigoše gonjenje na Pavla I Varnavu, I istjeraše ih iz svoje zemlje.

*A oni otresavši na njih prah sa svojijeh nogu dodjoše u Ikoniju.

A učenici punjahu se radosti I Duha svetoga.

 

PRVO PAVLOVO PUTOVANJE MEDJU MNOGOBOŠCE.

PROPOVIJED JEVANDJELJA U KIPRU I U ANTIOHIJI PISIDIJKOJ.

13, OD 1 DO 52