rugaju mi se
Kao što košuta traži potoke, tako duša moja traži tebe, Bože!
*Žedna je duša moja Boga, Boga živoga, kad ću doći I pokazati se licu Božijemu?
Suze su mi hljeb dan I noć, kad mi *svaki dan govore: gdje je Bog tvoj?
Duša se moja proljeva kad se opominjem kako sam hodio sred mnogoga ljudstva, stupao u dom Božiji, a ljudstvo praznujući pjevaše I podvikivaše.
*Što si klonula, dušo moja, I što si žalosna? Uzdaj se u Boga; jer ću ga još slaviti, spasitelja mojega I Boga mojega.
Klonula je u meni duša zato što te pominjem u zemlji Jordanskoj, na Ermonu, na gori maloj.
Bezdana bezdanu dozivlje glasom slapova tvojih; *sve vode tvoje I vali tvoji na mene navališe.
Danju je javljao Gospod milost svoju, a noću mu je pjesma u mene, molitva Bogu života mojega.
Reći ću Bogu, gradu svojemu: zašto si me zaboravio? *zašto idem sjetan od pakosti neprijateljeve?
Koji mi pakoste, prebijajući kosti moje, rugaju mi se govoreći mi svaki dan: gde ti je Bog?
*Što si klonula, dušo moja, I što si žalosna? Uzdaj se u Boga; jer ću ga još slaviti, spasitelja mojega I Boga mojega.
ŽUDNJA ZA SVETINJOM U TUDJOJ ZEMLJI.
NAČELNIKU PJEVAČKOM. NAUK SINOVA KOREJEVIH.