Kod prelaza
Sreli su se pre nego što će on preći na drugu stranu. Ona je imala lepe plave oči i radila kod semafora. Bila je jako žedna i krenula u potragu za vodom. Bio je to topli julski dan sedmi i ako je sunce grejalo, bilo je i vetra. Bila je društvu prijatelja i vodio se razgovor o novcima. Bila je stidljiva osoba i nije tek tako prilazila nepoznatim ljudima, ali toga dana na nagovor starijeg prolaznika pridje nepoznatoj osobi željna kisele vode.
A on je čuo njenu priču jer je umeo dobro da sluša i pre nego je došlo do njihovog susreta. Prišla mu je sa osmehom Mona Lise i pitala šta on to radi. A on se desio na licu mesta kako bi oglasio ono što radi. I dok je postavljao svog oglas na izabranu poziciju vodili su veseo i neobavezan razgovor. On se bavio masažom a ona je baš o tome sanjala. Njen posao je bio naporan i često su je bolele noge od stajanja i donji deo ledja. Pušila je duvan i od te ružne navike imala manjih problema sa srcem. Odmah je to primetio jer je i on nekada imao neprijatna iskustva sa duvanom.
Požalila se na bolna ledja i pitala da se dogovore za masažu. Ona je navodno imala momka koji je znao da masira i sada po ovakvim vrelim danima to joj je nedostajalo. On ju je pitao za godine a ona je rekla da ima dvadeset devet i da je na putu ka tridesetoj. On je svoje godine prećutao mada je u sebi računao "razliku". Ona je pitala gde se radi masaža i dobila odgovor da je to na Kara burmi. Njoj je to bilo blizu.. i ona je otvoreno priznala svoj doživljaj prostorne udaljenosti. Pre nego što je on nastavio putem za Dorćol (dort yol = raskršće, mesto gde se ukrštaju putevi), rekao joj je da joj toga dana ne treba masiranje i da čuva ono što je najdragocenije kod nje spustivši svoj desni dlan na levu stranu grudi.
I ona i on su verovali da će se naći ponovo. To se dalo i videti u njihovom pogledu i osetiti iznutra. Za trenutak se promeniše boje na semaforu koji se našao na Dorćolu koji spaja njeno i njegovo radno mesto.