Peti nivo
Published on 09/21,2010
Upriličen je susret izmedju mene i jednog poznanika koji muke muči sa svojim fizičkim telom. Ima više razloga zbog kojih smo se našli po toj kiši i iznenadno hladnom vremenu, ali je možda najbitniji bio moja radoznalost 'zašto se to njemu dogadja?' Razgovor se zbio posle podne i potrajao nepunih zemaljskih sat vremena. Izneo je u kratkim crtama kada se bolest javila i njen razvoj tokom dvadeset pet godina. Ako se uzme u obzir samo značenje izgovorenih reči, priča uopšte nije zanimljiva. Saopštio je mišljenje lekara stručnjaka, takozvanu dia gnosu, i izneo čime se tih dana ili godina bavio. Inače, da bi se uopšte došlo do uzroka boljke bilo bi potrebno da se 'kopa' po onome što se lekarima čini nevažnim, onom što obično promiče kao sitnica ili detalj u nečijem životu. Prilikom tog susreta za takav pretres nije bilo kad, tako da mi nije padalo na pamet da iz moje 'sport bili' torbe izvučem sito i krenem da razdvajam trunje i prljavštinu od čistog sadržaja.
Smrzoh se pošteno, smočih i noge jer mi obuća nije bila vodo otporna. Medjutim, ne libih se da se poslužim krilima i doletim do utočišta što brže mogu! Spremih sebi toplo korenje za jelo jer to i te kako ume da prija kao i vruć napitak nakon takvih dogodovština. I topla kupka može da koristi, a ako se nema kada, makar dobro duširanje...
Veče se već bližilo i sa njim 'novi dan' ogrnut oblačnim nebom bez zvezda i meseca koji sjaji. Iako obavih banjanje, svlada me zamor i potonuh... Duša se izvuče iz dnevnog obličja i poče svoju noćnu istragu i bavljenje. Ne mogu da kažem za sebe da uvek uspevam da sačuvam svest o svojim noćnim avanturama. Ali ponekad i to se dogodi... često onda kada napustim fizičko telo bez ikakvih očekivanja i misli 'moram da zapamtim šta je bilo.' Tako i ovog puta, ostavih telo da leži i sakuplja snagu za predstojeća dnevna zbivanja a ja u svom duhovnom obliku odlepršah u pravcu koji je bio rešen željom da nadjem odgovor.
Nekakvo pod zemlje za koje možda samo čuh priče, koje ne imadoh mnogo poverenja. Sve mi je to delovalo nekako tudje, nekako neverovatno, gotovo nemoguće da se dešava... valjda zato što čista duša teško može da zamisli ili poželi tako nešto. Obično mi moje 'svetlo' bude dovoljno i zadovoljavajuće da vidim šta se dešava, isto kao što mi je uobičajeno da jezdim po zraku dok obilazim razna mesta (slično onome kako je prikazano kretanje duha na filmu). Medjutim, te prošle noći kao da se moje svetlo istanjilo ili se nadjoh u debelom mraku. Moje društvo i ja dobismo vodiča, 'dušu' koja nas je sprovodila do takozvanog 'petog nivoa' kroz pod zemlje. Na prvom nivou nije izgledalo toliko strašno, nešto nalik osećaju kada plivaš i tek zaroniš, ali se slutilo po potonjoj tami i strahu koji je plavio sve prisutne duše šta se dešava. Prisutni su priredili novo pridošlima neku vrstu predstave u znak 'dobro došlice', kako bi ih malo pobodrili za ono što im sleduje. Saopšten im je robski položaj i da će iza toga kao u kakvom logoru biti rasporedjeni na zasluženo odredište. Nas tri duše smo bile 'prolaznici', više kao gosti koji bivaju upućeni u poredak podzemlja. Duša jedne prijateljice nije smogla snagu da ide dublje od drugog nivoa i odustala od daljeg tumaranja. Duša druge je bila nešto spremnija za izbivanje u mrčini i podnošenje bolnih jecaja i krikova onih koji tamo borave. Trebalo je zaista opasati sebe debelom arktičkom ladnoćom da bismo podneli 'škrgut zuba, plač, jauk koji se širio nalik vibraciji koncentrično'. Čini se da sve ono što bi se na fizičkom planu opisalo kao patnja i jad je malo u poredjenju sa podzemnim smeštajem duše koja je uhvaćena od zamke senki i stavljena na muke.
Kada stigosmo do petog nivoa ugledasmo nešto kao stublište koje omogućava povratak i duše koje se spremaju za neki od viših nivoa ili vani. Uputiše nas da je moguće izaći na dva načina: napuštanjem fizičkog tela, tzv. smrću ili zasluženim pomilovanjem. Pomislih: 'Šta to treba duša da učini da bi andjeli sišli i odvukli je vani?' Tako se dovrši sno vidjenje... Nije mi se svidjalo da nastavim sa spavanjem. Ne imadoh ni najmanje želje i volje za dalje razgledanje. Smučila mi se sopstvena radoznalost... trajno ili privremeno, pokazaće se.
To vidjenje je došlo kao odgovor na predjašnje pitanje 'zašto njemu...?' Saznadoh da je njegova duša jedna od onih spakovanih za premeštaj u pako nivoima. Moje je bilo da prenesem deo doživljaja bez nagoveštaja predstojećeg. A svako nek misli ono što ceni da je dobro!