Name Ili Ime
Nekada beše jedno dete koje nije volelo svoje ime. Ono ga dobi od roditelja ali mu nije bilo pravo što je dugo a ne onako kratko i slatko kod druge dece s kojom se sretalo. Moglo je od datog imena da se napravi nad imak ali kao da je osećalo nadimanje od tog skraćenog oblika i nije ga mnogo veselio. I zato se ono obraćalo molitvom onome koji čuje glas srca i on obradova dete novim imenom, ali mu poveri da ga čuva u srcu i da ono bude zavet izmedju njih. Skraćeni vid novog imena jeste Koni i dete ga je otkrivalo drugarima od poverenja, iako oni nisu sasvim razumeli nadošlu radost i nezadovoljstvo predjašnjim vidom.
Iako je dete imalo neke bliske drugare, zbog sklonosti da se igra samostalno i da izmišlja nove igre često je izbivalo od društva. Društvo je bilo takvo da nije u potpunosti ras umelo mutavski način obraćanja, već je očekivalo da dete koristi zemaljskim govorom. To se detetu nije baš mililo ili da pravo kažemo, činilo mu se da ne može da postigne punoću izraza niti da rasvetli u celini ono što mu je na umu. Govor uma (nebeski) ili sporazumevanje mislima mu je delovao kao prirodniji način za ras umevanje medju ljudima.
Roditelji su detetu kao i drugoj deci kupovali razne vrste igračaka, ali ono nije mnogo marilo za njih. Verovatno ga više ispunjavalo kada se igra sa živima nego sa 'mrtvima'. Jednom (ne)prilikom pošto ga roditelji odveli kod čike koji oblikuje kosu i krati vlasima dužinu dete se pošteno naljutilo. Kako bi pokazalo onome šišaču i onima koji su priželjkivali u srcima taj čin, sakupilo je sve lutke sa police na jedno mesto, dograbilo makaze i krenulo da šiša jednu po jednu. I onako se nije družilo sa njima već su bile poredane tako da liče. Bilo je tu kose u svim bojama. Nije žalilo pletenice ni plave ni crne, niti smedje lokne. Udesilo im je frizure po propisu. I ne samo da im je od fikarilo kosu već više nije dalo da se vrate na svoje 'staro' mesto. Od svih tih lutaka imalo je sa osećanja sa jednom s kojom je imalo nešto zajedničko. Ta lutka nije imala na sebi svilu i kadivu već je bila jednostavno odevena sa dečjim nošenjem i prilično kratkom kosom i ćubom na glavi. Ime joj je bilo Šargarepa zbog izrazito ridje kose i narandžastih pantalona. Kasnije je dete doznalo da ni ime koje je lutki dano nije sasvim zadovoljavajuće (sem. Sar Garib, Šir Garib), ali je njega sačuvalo od zaborava.