Okrugli(h) sto

Published on 05/24,2010

Doba zrelog detinjstva. Popodnevna smo smena tako da imamo vremena da pre škole svratimo do lokala u centru. Obično idemo na piće, ispričamo se sa društvom pa tek onda posežemo za knjigama i uključujemo mozak na ‘radio aktivnu’ frekvenciju.

I taj dan je bio po običaju. Sa sve školskim stvarima se uputismo na poznato nam mesto. A tamo nadjosmo se za okruglim stolom. Bilo nas je četvoro, ako se dobro sećam, a trebalo je da nam se pridruže još neki. Bilo je govora da će sa nama sedeti osoba koja je nešto starija i koja je važila za lokalnog silnika. Ne znam da li upotrebih pogodan izraz, ali reč je o osobi koja se bavila nezakonitim radnjama i kršila zakon što zemaljski, što nebeski. Možda je iz tog razloga bolje da kažemo ‘kršitelj’ nego da se latimo nekih drugih opisnih odrednica.

I tako posle kraćeg druženja bez njegovog prisustva namestiše se pokazaljke vremena i on krete ka nama. Inače, pre nego što se začu zvono na svodu oglašavajući da je kucnuo čas, naš školski drug iz osnovne koji je gradio ‘prisan’ odnos sa kršiteljima nagovarao nas je da uzmemo od pića nešto što nismo pili, nešto što nismo mogli sebi da priuštimo. Kao: eto prilike da pijemo skupa pića! Mislih se u sebi: lepo od njega što nas nudi u tudje ime. Promislih o ponudi, ali unutrašnji glas mi ne dozvoli ugadjanje ‘zadnjici’. S kontah kako imam dovoljno novca za moje uobičajeno piće iz tog doba i reših da i toga puta zatražim njega.

Imadosmo tu priliku da budemo u društvu kršne osobe. Moji drugari poručiše ono što im je išlo na ruku, moja malenkost po ‘svom naumu’. Gleda me kršitelj i čudi se. ‘Pazi, kako se ponaša!’, misli za mene. Kao da gonetah misli, osetih kako me prolazi jeza. Nasmeših se da me prodje strah i pomislih: ‘Šta me briga kad sedim na parama.’ To je zaista bila istina, jer se sav novac koji posedovah nalazio u zadnjem džepu pantalona. Tu zapazih da misli mogu da zagolicaju maštu i da ga pokrenu na neko delovanje. Ne bi dugo zatim kad kršitelj reši da sprovodi ono što je video od starih. Ta sila se ogledala u mal ponašanju (tretiranju) svega živog na ovaj ili onaj način. Onde je slučaj bio takav da je počeo da izvrće džepove na  odeći i da pre tura po školskoj torbi. Nije našao ništa što bi mu bilo zanimljivo, do u džepu pantalona napipa peto dinarac. Umedoh da oćutim, ali mislih u sebi: to ti je za piće. Pogleda on šolju nalivenu tekućinom hibiskus boje, pogleda u mene. Ne nadje mi krivicu. Pusti da stvari teku prirodnim tokom.


Comments

Leave a Reply

Dodaj komentar





Zapamti me