Poslanica Teodulu

1) Duhovna sabranost I molitva jesu velika umetnost. Ako se čovek, s Božijom pomoću, duže I sa usrdnošću u njoj vežba, oslobadja se strasnih misli I reči I rdjavih dela. Sabranost I molitva daju nama pravo poznanje Boga kao I pronicanje u skrivene božanske tajne. Sabranost I molitva pomažu nam da ispunjavamo svaku zapovest Staroga I Novoga Zaveta I da zadobijemo blaga budućeg  veka. Duhovna sabranost I molitva jesu u biti čistoća srca, koje  su zbog svojih visokih vrednosti ili iskrenije govoreći, zbog naše nepažnje I nemarnosti, sada retke I kod monaha, a još redje kod gradjana. A njih Gospod Isus visoko uznosi kada kaže: Blago onima koji su čistog srca, jer će Boga videti.  Pošto je čistoća srca nešto tako veliko, ona se dobija po skupu cenu. Ako se dubovna sabranost I molitva, tajna I javna, ustali kod nekoga, onda mu ona postaje putovodj pravom I bogougodnom zivotu. Sabranost I molitva služe nam I kao lestvica sozercanju (bogomisliju I duhovnom uzdizanju). Sabranost I molitva uče nas kako da upravljamo trima silama duše (razumom, osećanjem I voljom) I kako da steknemo četiri osnovne vrline (mudrost, hrabrost, uzdržljivost I pravednost).

2)  Veliki zakonodavac Mojsije I preko njega Duh Sveti, ističe koliko je ova vrlina čista, sveobuhvatna I delotvorna, kad nas uči: Čuvaj se da ne bude kakvo nevaljalstvo u srcu tvom, to jest da ne bude u tvom srcu nešto grešno što Bog ne voli: ili kako to sveti oci kažu da ti nečisti duh ne ubaci kakvu grešnu misao kojom počinješ  odmah strasno da se zanimaš.

3) Duhovna sabranost I molitva jesu  put svakoj vrlini I svakoj zapovesti Božjoj. One se još nazivaju mirom u srcu. One čuvaju um od maštanja.

4) Čovek koji se rodi slep ne vidi sunčanu svetlost, a oni koji nemaju duhovne sabranosti I molitve ne vide svetlost izobilne blagodati I ne oslobadjaju se od grešnih I Bogu mrskih dela, reči I pomisli I po smrti ne prolaze slobodno kraj knezova pakla.

5)  Sabranost I molitva jesu neprestano čuvanje srca od svake pomisli grešne, tako da ono neprestano diše Hristom Isusom, sinom Božijim I Bogom. Njega prizivaju, s Njime ustaju protiv duhovnih neprijatelja I Njemu, koji ima vlast da oprašta grehe, ispovedaju ono sto su sagrešili. Duša krije od ljudi tu svoju unutrašnju sladost I podvig , da lukavi neprijatelj ne bi nekako prodro do nje I uništio ono što je dobro u njoj.

6) Duhovna sabranost I molitva jesu čvrsto utvrdjenje uma I njegovo stojanje pred vratima srca, tako da um vidi kako nailaze pomisli, ti duhovni kradljivci, čuje šta oni govore I čine, I posmatra šta sve preduzimaju nečisti duhovi, pokušavaju da navedu na maštanje I da nas zavedu sa molitvenog puta. Ako budemo trudoljubivo nastojali na tom stajanju pred vratima srca, izučićemo umetnost duhovne borbe I zadobiti iskustva u tome.

7) Strah da će nas Bog ostaviti I strah od navale spoljašnjih iskušenja samo pojačava budnost da se zaustave rdjave misli I dela. Zato Bog ponekad I šalje neočekivana iskušenja I to baš onima koji su okusili slast mira I postali nemarni. Tako se u nama radja navika I izvesna prirodna neprekidnost duhovne sabranosti, I molitva umna, a iz toga opet, malo po malo, dolazi jasno sagledanje toka duhovne borbe, zatim neprestana molitva Isusova, sladosna I bez maštanja tišina uma I ono divno osećanje koje dolazi od dodira sa Gospodom Isusom Duhom Svetim.

8) Um koji priziva Gospoda Isusa protiv  duhovnih neprijatelja koji pritiče Njemu za pomoć liči na čoveka koji je u sigurnom zaklonu. On se neprestano moli za zaštitu Mirotvorcu Isusu I ostaje nepovredjen od duhovnih zaseda nevidljivih neprijatelja.

9) Ako umeš I ako ti je dano da izjutra staješ pred Gospoda, I ne samo da te On gleda, nego da I ti gledaš Njega, onda razumećeš o čemu govorim. Ako ne razumeš, onda se vežbaj u duhovnoj sabranosti I razumećeš.

 

 "DOBROTOLJUBLJE", PREPODOBNI ISIHIJE JERUSALIMSKI 


Svi sa vezom a 'ja' bezveze

Moja majka je volela da veze… I to je vezenje obuzelo pošto je zatrudnela sa mnom. Za vreme te trudnoće izvezla je dva velika goblena, I to na temu ‘’zima’’ (inače, I moji roditelji I ja smo rodjeni zimi I to u istom mesecu!) I na temu “svirač” gde je prikazano kako troje ljudi sede: muškarac svira a dve ženske osobe slušaju.  Možete zamisliti da iako četvoročlana porodica, nas troje živimo zajedno, dok brat živi na drugom mestu…

Medjutim, to vezenje je mnogo složenija rabota nego što se na prvi pogled može pomisliti! Tek ako smo dovoljno smeli I spremni da sagledavamo naš protekli život možemo samo da zavirimo u dubine tog veza koji je neko davno davno osmislio, započeo rad na njemu, dok mi I naši savremenici, izradjujemo deo tog davnašnjeg plana, a delom sami osmišljavamo I radimo na  svojoj ‘’predstavi’’.

Danas sam podstaknuta da opišem jedan delić tog životnog mozaika koji nam se dešava I kome ne prestajem da se čudim. Nekim koncima u tkanju budem prijatno iznenadjena, dok nekim mi se savršeno ne dopadaju, čak ih se I stidim I grozim… Stvar za utehu je da ‘’nije sve do mene’’ to jest da nisam ja glavni majstor tog velikog ‘’vezenja’’ pa tako nisam ni glavni odgovorni za sve ono što je snašlo mene I moje bližnje.. Ali kao I svi mi I ja učestvujem, I činim da taj životni goblen bude lepši ili manje lep.

Evo te moje priče: nekada davno kada smo mi deca bili ‘mali’ a naši roditelji ‘veliki’, moji roditelji su se mnogo više I češće posećivali I družili sa svojim rodjacima, najpre rodjenim sestrama I svojim roditeljima. Tako smo se I mi deca družili I zbliživali sa sestrama I braćom od tetaka ( moji roditelji nemaju rodjenu braću). I tako jedna od mojih sestara od tetke po ocu telesnom je imala trenutke svoje prisnosnosti sa mnom. Nismo se često vidjale, već tako jedan put godisnje, katkad I redje. Ona je stanovala u drugom gradu I  doživljavala me više kao igračku (mladju sestru), nego kao osobu. Jednom prilikom, nešto je spopalo pa je ona moju glavu doživela vrlo dopadljivo, nešto kao ‘čarobnu lampu’ koju samo treba protrljati I pomisliti želju. Zasto je to tako, ni dan dani ne razumem! Ali nešto se desilo… To ne znači da je ona poželela ‘pravu želju’, niti da taj čin ima sretan zaplet I rasplet, već da nas je to nekako duhom povezalo, I to više nego što je iko od nas mogao da očekuje!

Mnogo godina iza tog dogadjaja, kada sam bila na studijama, upoznajem jednog mladića, mog kolegu sa grupe, koji je godište moje sestre od tetke I to stariji od nje tačno mesec dana. Uslovno rečeno, počinje da mi se naprasno dopada I posle nekoliko nedelja ili da se precizno izrazim oko tri meseca, mi počinjemo vezu. Taj početak veze je ‘pao’ tacno na rodjendan moje rodjake, a da ja to nisam ni bila svesna dok god je veza trajala. Moje zanimanje za tog momka počelo je otprilike u vreme rodjendana moje tetke, to jest tatine sestre. Taj momak me je podsećao na ‘’nekoga’’ a da opet nisam mogla da shvatim u to vreme na koga. Tek kasnije sam skontala da me podseća na mog teču, to jest tetkinog muža, I da mi na neki način sanjamo već otsanjani san…  Ono što sam opet uspela da saznam da su moji roditelji prvi put izašli zajedno u kafiću na fakultetu na isti datum kada smo ja I taj momak izašli prvi put zajedno! Naše zabavljanje je trajalo nešto više od četiri godine. Okončalo se kada sam se razbolela. Sve je to od zabave preraslo u nešto vrlo ozbiljno, tako da se stvorio utisak širokog puta koji se sve više sužava I konačno svodi na liniju, koja nastavlja da se poigrava sa nama nalik razigranoj žici na instrumentu koji svira muškarac na vezenom platnu… I moja rodjaka I njena rodjena sestra su ‘srećno’ udate (onoliko srećno koliko to vezeni život ume da usreći) I izrodile su po dve ćerke. Mladja ćerka starije sestre je rodjena na isti dan kada I moj bivši momak, dok starija ćerka druge sestre je rodjena na isti dan kada I majka tog momka… Koliko je onda u životu ‘bez smislenih’ dogadjaja!?, stvar je za sagledavanje. Sve je (ne)vidljivo povezano nitima u boji, koje nam ponekad bude bojazan.

Svi mi imamo svoj ‘krst’ I trebalo bi da ga odnesemo na odredjeno mu mesto. Sva ta odredjenja teraju nas da se zapitamo, kolika je doista naša sloboda. Pri ovome ne mislimo na slobodu ponašanja, već na slobodu izbora I životnih mogućnosti I rešenja. Naša životna priča ima još mnogo detalja, medjutim ne znam koliko mogu da pomognu drugim ljudima primeri iz života drugih ljudi (jer gledajući izvan sebe mi život poimamo kroz san I kao priču). Zato je dobro da svako od nas sagledava obrazce vlastitog krsta I sretno nesretnih umnih sklopova. Verujem da samo istražujući po rudnicima svoga bića možemo izaći na ‘svetlost dana’.