Prvi avgust u Bosni
Published on 04/24,2015
To je bilo naše poslednje zajedničko letovanje na moru. Mama, tata, brat I ja obreli smo se po prvi put u ovome veku u Bosni, to jest u Neumu. Naše boravište je bio hotel Sunce. Da li zbog naziva hotela ili nečeg drugog naše letovanje je proteklo bez I jednog oblačnog dana. Zrak je bio prijatan, osećala se so u vazduhu, ali bez previše vlage jer je bilo povetarca. Sladoled od vanile na točenje mi je tada prijao; bio je to moj omiljeni. Koliko god da su nam odgovarali topli I sunčani dani, kada bi se spustilo veče, uživali bismo uz zvuke talasa I zrikavaca u svežini vazduha…
Nismo mi bili na nekom visokom spratu, čini mi se da je bio treći ili četvrti,
tek uglavnom smo išli
liftom. Bilo ih je dva. Nama deci je bilo zanimljivo sve što je novo. Uživali
smo da silazimo stepenicama, a lift nam je dobro došao kada smo rešili da idemo gore! Pre našeg povratka u rodno mesto, u naše sećanje
se urezao koncert I narodnih I zabavnih pevača.
On se dešavao na terasi hotela u prizemlju, dok smo mi sa
našeg sprata slušali,
gledali I pravili fotografije. Neda Ukraden nam je svima bila upečatljiva, ne toliko zbog svog pevanja, koliko
zbog ‘harizme’. Možda
je na to uticalo I to što
je sunce bilo avgustovsko, a mesec septembarski! Tek pred sam naš polazak kući
imadoh priliku da zajedno sačekam
lift sa mojim omiljenim pevačem
Merlinom I da se provozamo do sprata na koji smo se uputili. Sve se to odigralo
u tišini, bez razgovora I preteranog ushićenja. Ali tišina
nije bila mrtva. Kao da se odvijao neki nečujni
razgovor, razgovor naših
srca. Zbog toga je čini
se “I vožnja potrajala”..