Era mana
U današnje vreme ljudi se plaše da budu sami sa sobom ili da vode unutrašnji dijalog. A to je sve posledica toga što su ljudi izmudrovali da je lud onaj koji priča ‘’sam sa sobom’’. I sad kad ‘’ne smeš ‘’ da vodiš razgovor sa sobom da te ne bi kojim slučajem smatrali ludim, ljudi su se okrenuli masovnom razgovaranju. Ali nije im bilo dovoljno dobro to da razgovaraju lice u lice, već su neki smišljaci smislili da ljudi razgovaraju preko aparata nazvanih telefoni, kao I preko moderne tehnologije zvane internet. I tako umreženi ljudi vode razgovore, čini se da se sporazumevaju u nedogled, dok ih moderni trgovci češu po ušima govoreći ‘’slobodno razgovarajte’’.
A onda da se zapitamo, ko je onda tu lud, onaj koji priča sa sobom I preispituje misli koje mu dolaze na um ili onaj koji nema nikakav ‘’filter’’ već slobodno dopušta da se u njegov um uliva neprečišćena ‘’voda’’. I ne samo to… Oni mudraci ovog sveta misle da je znanje I informisanost nešto vrlo važno I da ih drži ‘’u toku’’. ‘’A kakav je to tok’’ “ Kuda će ih odvesti?”I , da li se zapitaju?
Nije tu samo novac u opticaju, pa ko vele nećes da slušaš sokoćalo ili nećes da plaćaš telefon… Iole umni ljudi primećuju da mediji nude mnostvo informacija, I da u tom mnoštvu malo što šta ima ikakvu vrednost. Uglavnom je to neka boja da ti zamaže oči, da sakrije I udalji istinu od onih koji su je željni. I što više informacija uspete da pohranite u um, sve je manja vidljivost a magla sve gušća I veća. To je stoga što sva ta saznanja nisu iz čistog izvora, već ‘’zagadjene reke ili neke ustajale vode”. Kada se čovek napaja iz čistog izvora, onda ima I bistrinu i odiše mirom.