Nadahnuće
Nadahnuće me nagonilo da pišem o spoju “vojnik I slika”. On postoji kao kategorija otkako je vojnika. A kako je došlo do pojave prvog vojnika?! Moguće baš onda kada su naši pra-roditelji Adam I (K)Eva zagrizli zabranjeni plod I kada se u njima javio osećaj podvojene svesti. Na neki način je došlo do obrazovanja neke opne unutar Čoveka kao duše, koji mu je šaptao da je on ‘poseban’. Ta misao o posebnosti, o tome da si izdvojen od svega drugog, rodila je jednu drugu misao I to misao o osvajanju toga drugog što je izvan Čoveka.
Do pomenutog iskušenja Čovek je bio jedan bez obzira na postojanje muškog I ženskog obličja I imao je predstavu da je sve živo prožeto Životom koji je I u njemu! A kada je došlo do razdvajanja (duala), stiglo se I do duela. To bi zapravo trebalo da znači razlika u mišljenju, neusaglašenost, nemanje osećaja jedinstva. I tu se već OPREMIO prvi vojnik koji se još nije rodio u telu, ali je stvoren u ljudskom duhu. Spreman za sukob, spreman da vidi neprijatelja u drugom (biću, zapravo bilo čemu izvan okvira ljudskog fizičkog tela), spreman da načini ‘svoju’ sliku I da započne boj I osvajanje.
A šta tu ima da se osvoji?, zapitali bi se. Upravo je reč o tome da treba da se ponovo osvoji “drugi” čovek I da se uspostavi vlast, to jest prvobitno jedinstvo. Medjutim, slika je vojniku uvek bila prepreka a ne pomoćno sredstvo, onako kako on to misli. On nacrta mapu (makar samo u svom umu) I pomoću nje hoće da osvaja svet ili bar deo njega. On ponese sliku voljene osobe I hoće da ga ona na tom I takvom putu nadahnjuje I vodi ka pobedi. “Ali pobedi koga I čega?” glasi horor pitanje. On misli da je onaj drugi samo zato što je u drugom telu nešto obavezno izdvojeno od njega, nešto što treba pokoriti, a zapravo njemu jednako izmiče ono “nesagledivo”, a to je volja koja se javila prilikom stvaranja dualnosti, volja koja se nikakvom silom do Božijom ne može pokoriti; volja koja traži Ljubav I samo ona može da je vrati u jedinstvo sa Onim ko ju je I stvorio.
Oh zar ste vi počeli da verujete vojniku I njegovoj sposobnosti da razradi ‘dobru’ vojnu strategiju I dovede stvari u ‘red’? Ili se nadate da će mu slika, makar ona bila I predstava nekog Svetog, dati snage I moći da se uspostavi ‘pravi’ poredak? Nažalost ili na sreću , slike su uvek dovodile u zabludu I ništa vidljivo ne pomaže da se čovek vrati na pravi put niti onamo odakle se nekoć stropoštao. Ono što nama treba da bude putokaz jeste REČ. ‘Ali kako da verujemo u ono što čujemo kada je moguće slagati?’, pitate se. Reč Božiju mi ne možemo izmisliti! Ona dolazi pravo od Njega ili preko proroka kao nadahnuće Duhom Svetim ili je zapisana u Svetom pismu. Opet javlja se sumnja jer mnogi misle da se pismo može krivo tvoriti. Tačno je da se neki zapis može iskriviti, ali ono što je lažno se ne ostvaruje, dok istinita reč koja je zapisana ili izgovorena obistinjuje se. To je sila Višnjega, da sve što reče I bude.