S Oba
Pošto su se ljudi osmelili, rešili su da izgrade sebi prostor za stanovanje. Na početku je taj prostor činila jedna prostorija u koju bi se ljudi sklanjali tokom noći I po lošem vremenu. Medjutim, kako je “vreme” odmicalo, ljudima je “rastao apetit”. Svako je hteo zasebnu sobu, svoj prostor za sklanjanje od nedaća. To nekako navodi na zaključak da ih je bilo više nego na početku!
I tako, malo po malo, rasle su prve ljudske naseobine u vidu kuća, obrazovana su naselja zvana sela, a zatim, kako se gradjenje pojačavalo obrazovani su I gradovi. U današnje vreme imamo već gustu infra-strukturu, sa ulicamo po kojima teče saobraćaj nalik reci od železa pokretanog strujom I praćenoj oblakom naftnog isparenja. Danas, ljudi ne samo da ne koriste kuće I stanove u prvobitne svrhe već u njima često provode veći deo svog ‘vremena’, jer spoljašnja sredina ne nudi mir I spokoj.
U takvim uslovima zatvorenosti u četiri zida postavlja se pitanje zagušljivosti vazduha. Još se postavlja I pitanje pro_vetravanja. A jeste li kad pokušali da provetrite neku sobu? I šta se onda dogadja? Recimo imate dve sobe I kuhinju. I zatvorite vrata jedne sobe I otvorite prozore. U njoj se lepo izmeni vazduh, sav rdjav izadje a ispuni se svežim I mirisnim. Prosto je milina ući u takvu sobu!
A onda, kako to ne traje večno, zatvore se prozori ili se bar pritvore na kipovanje a otvore se vrata koja je povezuju sa drugim prostorijama. I nekako čudno, ali skoro sav onaj prijatan vazduh odleprša I dopadne drugima, dok se ona soba opet ispuni smradom. Onda provetrimo drugu sobu I kuhinju, a I sa njima bude isto tako. Tek kada ozračimo sve sobe koje su medjusobno povezane, prilike se izmene.