NIJE GARANT
Published on 06/20,2013
Tek obreli smo se u jednoj specijalistickoj ordinaciji. Moja kuma,zena u godinama je dosla kod lekara na ultra zvucni pregled stomaka. Ni lekar nije bio mlad. Pretpostavljam po njegovoj spoljasnosti da se penzionisao a zatim nastavio da radi u privatnoj praksi. Sam pregled po sebi i nije nesto zanimljivo ako se uzme u obzir da je masina bila prigusena a da se cula muzika sa neke radio stanice u pozadini. Zeleni zidovi, pretezno crne plocice na podu odavale su pomalo cudno dejstvo na um.
Evo o cemu se radilo. Lekar je sudio i rasudjivao na osnovu onoga sto vidi telesnim ocima, onoga sto mu masina pokazuje i vlastitog iskustva. Njegovo rasudjivanje je bilo takvo da kad dodjes u odredjene godine ili do odredjenog zdravstvenog stanja da treba da prekines bitku za zivot i da se ne brines o tome sta jedes, pijes, mislis... On se o ovome nije tako doslovno izrazavao vec je rekao mojoj kumi da ona ne mora vise da pazi jer je stigla tu gde jeste. Na moj pokusaj da mu ukazem da to nije ispravno, zaustavio me je rekavsi da nece teoretisanje ni raspravu. Pomislih da on hoce ras(t)krivu. Smetao mi je njegov stav ali mi nije ostavio drugu mogucnost sem da mu posaljem (ras)umnu poruku.
Covek treba da se bori za sebe i da tezi zivotu, istini i svetlosti bez obzira sto je upao u ''tamu najkrajnju''. Dobro je da covek sagledava sebe i da se ispravlja onda kada uvidi da je na krivom putu. Za pokajanje nikad nije kasno. To ne znaci da ce osoba imati potpunu popravku zdravstvenog stanja, vec je vazna zelja da budemo dobri i bolji nego sto smo sada.U cilju samo prevazilazenja covek treba da bude otvorenog uma da cuje sto mu se saopstava i da vidi na sta mu se ukazuje i da razume da vlastito iskustvo nije garant ispravnosti vec cesto kljuc kojim se zakljucava um da primi neko novo i drugacije iskustvo. Zasto bismo se vrteli u krugu iz kusenog? Zato molim, budimo otvoreni da vidimo i spremni da cujemo jedni druge.