Činilo se
Po dolasku u Vijen odmah se ozarila. Dopao joj se neki dugo kosi Kines koga je videla u tržnom centru. On na nju nije burno reagovao, valjda jer je bila devojčurak i to još u prolazu. Bila je jako maštovita devojčica u poseti kod tete i njihov susret prizvao je sećanje na slikovnice i priče o Indijancija koje je kod kuće rado gledala i čitala. Iako je bila blede puti sanjala je da je jednog dana otme Indijanac kome se ona svidela. Nije marila za to što na svetu postoje čike i tete koji zagovaraju veze u okviru naroda iz koga vodi telesno poreklo i koji nastoje da ne dodje do mešanja bele rase sa drugima. Njihova shvatanja dečji um nije mogao da razume, a oni su na protiv sa mukom prihvatali dečje snove...
Tako su prolazili dani u Vijenu, šetajući u potrazi za pravim cipelama, odlazeći na obližnji bazen gde je izvela svoj 'mrtvački' skok sa metalne daske u olimpiski bezdan. Od tog skoka dobila je priličan šamar u lice jer nije umela da savije glavu kad treba, ali je izlazak iz bazena doživela kao ponovno rodjenje. Nije odmah mogla da diše i u glavi joj je zvečalo i brujalo od snažnog udara i promene pritiska.
Čega može dete da se plaši kada sve vreme ima pred očima voljenu osobu?! I to ne onu iz materijalnog sveta, nego bi se pre reklo iz paterijalnog... I dok se tuširala u kupaonici zubarske ordinacije koja je bila sva u belom i mirisala na sredstva za vanjsko čišćenje, zamišljala je kako njena ljubav iz snova ostavlja svoju trgovinu i prihvata se pilotske službe, gde putuje s jednog kraja sveta na drugi kraj prevozeći masu i upoznajući se sa prirodnim lepotama! Činilo joj se da bi mu taj posao mnogo više odgovarao.
A kada je leto kulminiralo u punom sjaju, sestra i ona su poprimile obličje zaštitne pucketave kese za prevoz robe i to zahvaljujući nesmotrenosti i crnim gumenim splavovima na kojima su se izležavale upijajući raznobojne sunčeve zrake. Da nije bilo krava i njihovog kiselog mleka možda i samo možda bi završile 'karieru' u nekoj kanti za obnavljanje materijala. Medjutim, zgusnuti mlečni sok je odlično poslužio i za samo tri dana devojčurak se u novo rodjenom zdanju otisnuo u zavičajne vode. Tada nije ni slutila da će morati da ponavlja životnu pred hodnu priču na neki novi način, i da se iz nevidljivog hodnika ponovo ušunja u vidljivu sobu.
Svako od nas ima svoju predstavu o tome da li izgled vara, u kojoj meri i kakvim se sve sredstvima služi prilikom svojih po kušaja. Mi prosto nećemo sasvim razgolititi naše uvide, ali smo pružili priliku radoznalcu da spozna obrise prekrivene koprenom naših spoznaja.