Iza zov
Sporazumevah se sa njom pogledom više nego rečima. Objasni mi da su je naučili da tumači linije i znake, da govori šta nas čeka. Bez bojazni joj pružih ruku radoznalo trepćući očima u iščekivanju pogadjanja. Pogodila me je onim što su uboli u nju. Predala mi je strelu sa kojom nije umela da se nosi. Zagledala je majušnu šaku i kazala mi da ću brzo da umrem. Bih tada dovoljno 'veliko' dete kome su već predali strahovite predstave o smrti. Vest o brzini uticala je na mene.
Toga dana uspeh da obuzdam stravu koju su ulili u mene ali već noći razli se i dan mi posta 'noć', ispunjen mračnim slutnjama i vidjenjima. Da li je to sreća po mene tek o tome ne pisnuh ni jednu reč ni roditeljima niti bilo kom iz okruženja, nego trpeh i pustih sve te misli koje su utekle u mene da nesmetano ističu. Bilo je to više dnevno mučenje duše koja nije ni sanjala da postoje bića koja misle rdjavo i smišljaju ružne stvari. Ne mogoh tada da podnosim ni glasove s radia ni tele vidjenja. Nisu mi prijali ni razgovori s drugim ljudima ni čitanje knjiga, ni listanje s likovnica.
Kao odraslo čovekoliko biće razumeh da je to bilo teško misleno trovanje od koga izgubih volju za bilo čim zemaljskim. S teškoćom se laćah bilo kakvog jela, jer mi se javila razdražljivost na mirise, osetljivost i muka u stomaku.
''Strpljen spasen'', tada možda po prvi put okusih gorčinu te izreke.Osunčan deo dana provodih bez društva drugih ljudi željnih buke i neprestanog razgovora sa gotovo nikakvom obavljačkom snagom, dok bi me noću teretio strah da neću moći da zaspim. Tek kada se predah misleći u sebi: 'dobro, neka bude volja Božija', san me obuze i dani mi postaše podnošljiviji. Ni noći mi nisu bile stare. Iz večeri u veče imadoh sno vidjenje vlastitih pokušaja da dokučim smrt. Medjutim, izgleda to nije bilo tako 'brzo' kao što je rodjaka predvidela ili se naš osećaj za brzo razlikovao. Tako jedne noći smislih da u snu skočim sa velike visine. Popeh se na krovnu ploču zgrade i bacih se. Za neko čudo, videh u snu uspešan ishod. Duh se odvoji od tela, a telo osta da leži. Prenuh se od toga prizora. Ta prenutost mi je donela nove izazove i shvatanje života na novi način. Strah je izgubio moć nad amnom, smrt izgubi bitku.