Prakticni saveti za duhovni zivot

Treba svaki slobodni trenutak posvetiti slobodni trenutak posvetiti Bogu, truditi se da mislimo o Njemu.

Mi treba da se udaljimo od buke koja je oko nas (a najpre I u nama samima od nasih misli nastaje nešto poput buke) I da zavapimo Bogu, inače ga nećemo čuti.

U crkvi nećete imati pomisli ukoliko ponavljate za sebe ono što slušate ili se pomolite za nebesku pomoć.

Motrite na srce: tu treba započeti borbu.

Bog vas poziva na podvig a ne na ugadjanje sebi.

Duša kad se pomoli kako treba čovek ne prelazi (mislima) tako brzo na svetovne sujetne stvari.

Mi treba da volimo Gospoda Boga više od svega, više od bližnjih; a isto tako mi nismo u stanju da obavimo nijedno dobro delo bez Božijeg blagoslova I pomoći.

Ne može se u flašu od litre uliti dve.

Bitno je da se ne izgubi molitva.

Svako ima svoju meru podviga.

“Razna testa se na različite načine mese.”

O rečima molitve treba razmišljati u slobodno vreme, osetiti njihov smisao, svim bićem ga doživeti. Ako je moguće propratiti ih plačem, udubiti se u misli I osećanja koji su hteli da izraze svetitelji koji su ih pisali.

 

 

Navod iz knjige O LJUBAVI PREMA BOGU I KAKO JE STEĆI


Iz pastanje

Imam utisak da većina ljudi ne razmišlja… Oni primaju misli I odašilju neke ali promisao o kome govorim ne kako se ne zbiva. On zahteva udubljivanje. On zahteva osamljivanje I udaljavanje od glasova s radija, televizije, filmova, muzike, uopšte spoljne sredine. Jer da malo krenu sa razmišljanjem I promišljanjem, zapazili bi da svaka reč koju treba da izgovorimo ima svoj smisao; katkad uočljiv odmah , a često pomalo skriven od pogleda nepažljivog posmatrača. Tako nešto se odnosi I na reč ‘’ispaštanje’’, koja je složenica nastala vezivanjem predloga IZ I reci Paštanje. Možda biste rekli da pomenuta reč nema nikakvog značaja. Medjutim, poznavaoci jezika znaju da veze medju govorima raznih naroda nisu prepoznatljive bez pažljivog promatranja.

Kod Engleza reč Past označava prošlo to jest ono Passing znaci proticanje, ono sto se odigralo. Sve je to za nas decu čovekovu od vaznosti jer naše postojanje ne počinje rodjenjem niti se okončava gubitkom fizičkog tela. Mi ispaštamo za ono što se desilo pre naše pojave u materijalnoj sferi.


«Prethodni   1 2 3