Kako da bude sretno

A kad oni govorahu narodu, naidjoše na njih sveštenici I vojvoda crkveni I sadukeji;

*I rasrdiše se, što oni uče ljude I javljaju u Isusu vaskrsenije iz mrtvijeh.

I digoše na njih ruke, I metnuše ih u zatvor do ujutru: jer vec bješe vece.

A od onijeh koji slušahu rijec mnogi vjerovaše, I postade broj ljudi oko pet hiljada.

A kad bi ujutru, skupiše se knezovi njihovi I starješine I književnici u Jerusalim,

I Ana poglavar sveštenički I Kajafa I Jovan I Aleksandar I koliko ih god bješe od roda svešteničkoga;

I metnuvši ih na srijedu pitahu: *kakom silom ili u čije ime učiniste vi ovo?

Tada Petar napunivši se Duha svetoga reče im: knezovi narodni I starješine Israileve!

Ako nas danas pitate za dobro djelo koje učinismo bolesnu čovjeku te on ozdravi:

Da je na znanje svima vama I svemu narodu Israilevu *da u ime Isusa Hrista Nazarečanina, kojega vi raspeste, kojega Bog podiže iz mrtvijeh, stoji ovaj pred vama zdrav.

*Ovo je kamen koji vi zidari odbaciste, a postade glava od ugla: I †nema ni u jednome drugom spasenija;

Jer nema drugoga imena pod nebom danoga ljudima kojijem bi se mi mogli spasti.

A kad vidješe slobodu Petrovu I Jovanovu, I znajući da su ljudi neknjiževni I prosti, divljahu se, a znadijahu ih da bijahu s Isusom.

A videći iscijeljenoga čovjeka gdje s njima stoji ne mogahu ništa protivu reći.

Onda im zapovjediše da izidju napolje iz savjeta, pa pitahu jedan drugoga

Govoreći: *šta ćete činiti ovijem ljudima? Jer veliki znak što učiniše oni poznat je svima koji zive u Jerusalimu, I ne možemo odreći;

Ali da se dalje ne razilazi po narodu, da im oštro zaprijetimo da više ne govore za ime ovo nikome.

I dozvavši ih zapovjediše im da ništa ne spominju niti uče u ime Isusovo.

Petar I Jovan odgovarajući rekoše im: *sudite je li pravo pred Bogom da vas većma slušamo negoli Boga?

Jer mi ne možemo ne govoriti što vidjesmo I čusmo.

A oni zaprijetivši im pustiše ih, ne našavši ništa kako bi ih mučili, naroda radi; jer svi hvaljahu Boga za ono što se bješe dogodilo.

Jer onome čovjeku bješe više od četrdeset godina na kom se dogodi ovo čudo zdravlja.

A kad ih otpustiše, dodjoše k svojima, I javiše šta im rekoše glavari sveštenički I starješine.

A oni kad čuše, jednodušno podigoše glas k Bogu I rekoše: Gospode Bože, ti koji si stvorio nebo I zemlju I more I sve što je u njima;

Koji ustima Davida sluge svojega reče: *zašto se bune neznabošci, I narodi izmišljavaju prazne riječi?

Sastaše se carevi zemaljski, I knezovi se sabraše ujedno na Gospoda I na Hrista njegova.

Zaista se sabraše u ovome gradu na svetoga sina tvojega Isusa, kojega si pomazao, Irod I Pontijski Pilat s neznabošcima I s narodom Israiljevijem,

*Da učine što ruka tvoja I savjet tvoj naprijed odredi da bude.

I sad Gospode! Pogledaj na njihove prijetnje, I daj slugama svojima *da govore sa svakom slobodom riječ tvoju;

I pružaj ruku svoju na iscjeljivanje I da znaci I čudesa bivaju imenom svetoga sina tvojega Isusa.

I posto se oni pomoliše Bogu zatrese se mjesto gdje bijahu sabrani, I napuniše se svi Duha svetoga, I govorahu riječ Božiju sa slobodom.

A u naroda koji vjerova bješe jedno srce I jedna duša; *I nijedan ne govoraše za imanje svoje da je njegovo, nego im sve bješe zajedničko.

I apostoli s velikom silom svjedočahu za vaskrsenije Gospoda Isusa Hrista; I  *blagodat velika bješe na svima njima:

Jer nijedan medju njima ne bješe siromašan, *jer koliko ih god bijaše koji imadijahu njive ili kuće, prodavahu I donosahu novce što uzimahu za to,

I metahu pred noge apostolima; I davaše se svakome kao što ko trebaše.

A Josija, prozvani od apostola Varnava, koje znači sin utehe, Levit rodom iz Kipra,

On imadijaše njivu, I prodavši je donese novce I metnu apostolima pred noge.

PETAR I JOVAN U ZATVORU.

 NJIHOVA ISPOVIJEST PRED VELIKIJEM SAVJETOM I OSLOBODJENJE.

 MOLITVA VJERNIJEH. JEDNO SRCE I JEDNA DUŠA.

A Petar I Jovan idjahu zajedno gore u crkvu na molitvu u deveti sahat.

I *bijaše jedan čovek hrom od utrobe matere svoje, kojega nosahu I svaki dan metahu pred vrata crkvena koja se zovu Krasna da prosi milostinju od ljudi koji ulaze u crkvu;

Koji vidjevši Petra I Jovana da hoće da udu u crkvu prosaše milostinju.

A Petar pogledavši na nj s Jovanom, reče: pogledaj na nas.

A on gledaše u njih misleći da će mu oni što dati.

A Petar reče: srebra I zlata nema u mene, nego što imam ovo ti dajem: u ime Isusa Hrista Nazarečanina ustani I hodi.

I uze ga za desnicu I podiže. I odmah se utvrdiše njegova stopala I gležnji.

I skočivsi ustade, I hodjaše, I udje s njima u crkvu idući I skačući I hvaleći Boga.

I vidješe ga svi ljudi gdje ide I hvali Boga.

A znadijahu ga d a onaj bješe što milostinje radi sjedjaše kod Krasnijeh vrata crkvenijeh, I napuniše se čuda I straha za to što bi od njega.

A kad se iscijeljeni hromi držaše Petra I Jovana, navališe k njima svi ljudi u trijem, *koji se zvaše Solomunov, I čudjahu se.

A kad vidje Petar, odgovaraše ljudima: ljudi Israilci! Što se čudite ovome? Ilišta gledate na nas, kao da

s mo svojom silom ili pobožnošću učinili da on ide?

*Bog Avraamov I Is(h)akov I Jakova, Bog otaca našijeh, proslavi sina svojega Isusa, kojega vi predadoste I odrekoste ga se pred licem Pilatovijem kad on sudi da ga pusti.

A vi sveca I pravednika odrekoste se, I isprosiste čovjeka krvnika da vam pokloni;

A načelnika života ubiste, kojega Bog vaskrse iz mrtvijeh, čemu smo mi svjedoci.

I za vjeru imena njegova ovoga, koga vidite I poznajete, utvrdi ime njegovo; I vjera koja je kroza nj dade mu cijelo zdravlje ovo pred svima vama.

I sad, bratijo, znam da *iz neznanja ono učiniste, kao I knezovi vaši.

A Bog kako naprijed javi ustima sviju proroka svojijeh d a će Hristos postradati, *izvrši tako.

*Pokajte se dakle, I obratite se da se očistite od grijeha svojijeh, da dodju vremena odmaranja od lica Gospodnjega,

I da pošlje naprijed narečenoga vam Hrista Isusa,

Kojega valja dakle nebo da primi do onoga vremena kad se sve popravi, što Bog govori ustima sviju svetijeh proroka svojijeh od postanja svijeta.

Mojsije dakle ocevima našijem reče: *Gospod Bog vas podignuće vam proroka iz vaše bratije, kao mene; njega poslušajte u svemu što vam kaže.

I biće d a će se svaka duša koja ne posluša toga proroka istrijebiti iz naroda.

A I svi proroci od Samuila I potom koliko ih god govori, I za ove dane javljaše.

Vi ste sinovi proroka I zavjeta koji učini Bog s ocevima vašijem govoreći Avraamu: *I u sjemenu tvojemu blagosloviće se svi narodi na zemlji.

*Vama najprije Bog podiže sina svojega Isusa, I posla ga da vas blagosilja da se svaki od vas obrati od pakosti svojijeh.

ČUDO NA HROMIJEM.

SVJEDOČANSTVO PETROVO

 O ISUSU HRISTU I POZIV NA POKAJANJE.

 3, OD 1 DO 26

I kad se navrši *pedeset dana †bijahu zajedno svi apostoli jednodušno.

I ujedanput postade huka s neba kao duhanje silnoga vjetra, I napuni svu kuću gdje sjedjahu;

I pokazaše im se razdijeljeni jezici kao ognjeni; I sjede po jedan na svakoga od njih.

I napuniše se svi Duha svetoga, I stadoše *govoriti drugijem jezicima, kao što im Duh davaše te govorahu.

A u Jerusalimu stajahu Jevreji (≡) ljudi pobožni iz svakog naroda koji je pod nebom.

A kad postade ovaj glas, skupi se narod, I smete se: jer svaki od njih slušaše gdje oni govore njegovijem jezikom.

I divljahu se I cudjahu se govoreći jedan drugome: nijesu li ovo sve Galilejci što govore?

Pa kako mi cujemo svaki svoj jezik u kome smo se rodili?

Parćani, I Midjani, I Elamljani, I koji smo iz Mesopotamije, I iz Judeje I Kapadokije, I iz Ponta I Azije,

I iz Frigije I Pamfilije, iz Misira I krajeva Livijskijeh kod Kirine, I putnici iz Rima, I Judejci I došljaci,

Krićani (sa Krita) I Arapi, cujemo gdje oni govore našijem jezicima velicine Bozije.

I divljahu se svi I ne mogahu se nacuditi govoreci jedan drugome: šta će dakle ovo biti?

A drugi potsmijevajući se  govorahu: nakitili su se vina.

A Petar stade sa jedanaestoricom I podize glas svoj I rece im: ljudi Judejci I vi svi koji živite u Jerusalimu! Ovo da vam je na znanje, I cujte rijeci moje.

Jer ovi nijesu pijani kao što vi mislite, jer je tek treći sahat dana;

Nego je ovo ono što kaza prorok Joilo:

I *biće u poslednje dane, govori Gospod, izliću od Duha svojega na svako tijelo, I proreći će sinovi vaši I kćeri vaše, I mladici vaši vidjeće utvare I starci vaši sniće snove;

Jer ću na sluge svoje I na sluškinje svoje u te dane naliti od Duha svojega, I proreći će.

I daću cudesa gore na nebu I znake dolje na zemlji; krv I oganj I pušenje dima.

Sunce će se pretvoriti u tamu I mjesec u krv prije nego dodje veliki I slavni dan Gospodnji.

I biće *da će se svaki spasti koji prizove ime Gospodnje.

Ljudi Israilci! Poslušajte rijeci ove: Isusa Nazarecanina covjeka od Boga potvrdjena medju vama silama I cudesima I znacima koje ucini Bog preko njega medju vama, kao što I sami znate,

Ovoga *odredjenijem savjetom I promislom Božijim predana primivši, preko ruku bezakonika prikovaste I ubiste;

*Kojega Bog podiže, razdriješivši sveze smrtne, kao što ne bijaše moguće da ga one drže.

Jer David govori za njega: *Gospoda jednako gledah pred sobom: jer je s desne strane mene, da se ne pomaknem; (psal.16,8)

Zato se razveseli srce moje, I obradova se jezik moj, pa još I tijelo moje pocivaće u nadu;

Jer nećes ostaviti duše moje u paklu, niti ćeš dati da svetac tvoj vidi truhlenja.

Pokazao si mi putove života: napunićeš me veselja s licem svojijem.

Ljudi bratjo! Neka je slobodno kazati vam upravo *za starješinu Davida da I umrije, I ukopan bi, I grob je njegov medju nama do ovoga dana.

Prorok dakle budući, I *znajući da mu se Bog kletvom kle od roda bedara njegovijeh po tijelu podignuti Hrista, I posaditi ga na prijestolu njegovu,

Predvidjevši govori za vaskrsenije Hristovo da se ne ostavi duša njegova u paklu, ni tijelo njegovo vidje truhlenja.

Ovoga Isusa vaskrse Bog, cemu smo mi svi svjedoci.

Desnicom dakle Božijom podiže se, I obećanje svetoga Duha primivši od oca, izli ovo što vi sad vidite I cujete.

Jer David ne izidje na nebesa, nego sam govori: *rece Gospod Gospodu mojemu: sjedi meni s desne strane,

Dok položim neprijatelje tvoje podnožje nogama tvojima.

Tvrdo dakle neka zna sav dom Israilev *da je I Gospodom I Hristom Bog ucinio ovoga Isusa koga vi raspeste.

A kad cuše, *ražali im se u srcu, I rekose Petru I ostalijem apostolima: šta ćemo ciniti, ljudi bratijo?

A Petar im rece: *pokajte se, I da se krstite svaki od vas u ime Isusa Hrista za oproštenje grijeha; I primićete dar svetoga Duha;

Jer je za vas obećanje I za djecu vašu, I za sve daljne koje će god dozvati Gospod Bog nas.

I drugijem mnogijem rijecima svjedocaše, I moljaše ih govoreći: spasite se od ovoga pokvarenoga roda.

Koji dakle rado primiše rec njegovu krstiše se; I pristade u taj dan oko tri hiljade duša.

I ostaše jednako u nauci apostolskoj, I u zajednici, I u lomljenju hleba, I u molitvama.

I udje strah u svaku dušu; jer apostoli ciniše mnoga cudesa I znake u Jerusalimu.

A svi koji vjerovaše bijahu zajedno, I *imahu sve zajedno.

I tecevinu I imanje prodavahu I razdavahu svima kao što ko trebaše.

I svaki dan bijahu jednako jednodušno u crkvi, I lomljahu hleb po kucama, I primahu hranu s radosti I u prostoti srca,

Bezakoniku je bezbozna rijec u srcu; *nema straha Bozijega pred ocima njegovijem.

Ali laze sebi u oci, mjesto da prizna svoje bezakonje I omrzne na nj.

Rijeci su usta njihovijeh nepravda I lukavstvo, nece da se opameti da tvori dobro.

*Bezakonje smislja na postelji svojoj, stoji na putu rdjavom, zlo mu nije mrsko.

Gospode! *do neba je milost tvoja, I istina tvoja do oblaka.

Pravda je tvoja kao gore Bozije, sudovi tvoji bezdana velika; ljude I stoku ti cuvas, Gospode!

Kako je dragocjena milost tvoja, Boze! Sinovi ljudski u sjenu krila tvojih ne boje se.

Hrane se od izobila doma tvojega, I iz potoka sladosti svojih ti ih napajas.

*Jer je u tebe izvor zivotu, tvojom svjetloscu vidimo svjetlost.

Rasiri milost svoju na one koji te znadu, I pravdu svoju na dobra srca.

Ne daj da stane na mene noga ohola, I ruka bezboznicka da me zaljulja.

Onamo neka padnu koji cine bezakonje, neka se stropostaju I ne mogu ustati

PSALM 36, OD 1 DO 12

ZALBA NA BEZBOZNIKE.

Gospode! budi suparnik suparnicima mojim; udri one koji udaraju na me.

Uzmi oruzje I stit, I digni se meni u pomoc.

Potegni koplje, I presijeci put onima koji me gone, reci dusi mojoj: ja sam spasenje tvoje.

*Neka se postide I posrame koji traze dusu moju; neka se odbiju natrag I postide koji mi zlo hoce.

Neka budu kao prah pred vjetrom , I andjeo Gospodnji neka ih progoni.

Neka bude put njihov taman I klizav, I andjeo Gospodnji neka ih tjera.

Jer ni zasto zastrijese jamu za mene, ni za sto iskopase jamu dusi mojoj.

Neka dodje  na njega pogibao nenadna,I mreza koju je namestio neka ulovi njega, neka on u nju padne na pogibao.

A dusa ce se moja radovati o Gospodu,I veselice se za pomoc njegovu.

Sve ce kosti moje reci: Gospode! ko je kao Ti, koji izbavljas stradalca, od onoga koji mu dosadjuje, I nistega I ubogoga od onoga koji ga upropascuje?

Ustase na mene lazni svedoci; sto ne znam za ono me pitaju.

*Placaju mi zlo za dobro, I sirotovanje dusi mojoj.

Ja se u bolesti njihovoj oblacih u vrecu, mucih postom dusu svoju, I molitva se moja vracase u prsima mojima.

Kao prijatelj, kao brat postupah; bijah sjetan I s oborenom glavom kao onaj koji za materom zali.

A oni se raduju kad se ja spotaknem, I kupe se na me,zadaju rane, ne znam zasto, cupaju I ne prestaju.

S nevaljalijem I podrugljivijem besposlicarima skrgucu na me zubima svojima.

Gospode! hoces li dugo gledati? Otmi dusu moju od napadanja njihova, od ovijeh lavova jedinicu moju.

*Priznacu te u saboru velikom, usred mnogoga naroda hvalicu te.

Da mi se ne bi svetili koji mi zlobe nepravedno, I namigivali ocima *koji mrze na me ni za sto.

Jer oni ne govore o miru, nego na mirne na zemlji izmisljaju razne stvari.

Razvaljuju na me usta svoja, I govore: *dobro! dobro! vidi oko nase.

Vidis, Gospode! Nemoj mučati, Gospode! nemoj odstupiti od mene.

Probudi se, ustani na sud moj, Boze moj I Gospode, I na parnicu moju.

Sudi mi po pravdi svojoj, Gospode, Boze moj, da mi se ne svete.

Ne daj da govore u srcu svojem: dobro! to smo htjeli! Ne daj da govore: prozdrijesmo ga.

*Nek se postide I posrame svi koji se raduju zlu mojemu, nek se obuku u stid I sram koji se razmecu nada mnom.

Neka se raduju I vesele koji mi zele pravdu, I govore jednako: velik Gospod, koji zeli mira sluzi svojemu!

I moj ce jezik kazivati pravdu tvoju, I hvalu tebi svaki dan.

PSALM 35, OD 1 DO 28

 MOLITVA ZA SPASENJE OD PAKOSNIJEH NEPRIJATELJA

Blagosiljam Gospoda u svako doba, hvala je njegova svagda u ustima mojima.

Gospodom se hvali dusa moja; neka cuju koji stradaju, pa neka se raduju.

Velicajte Gospoda sa mnom,uzvisujmo ime njegovo zajedno.

Trazih Gospoda, I cu me, I svijeh nevolja mojih oprosti me.

Koji u njega gledaju, prosvetljuju se, I lica se njihova nece postidjeti.

Ovaj stradalac zavika, I Gospod ga cu, I oprosti ga svijeh nevolja njegovijeh.

*Andjeli Gospodnji stanom stoje oko onijeh koji se njega boje, I izbavljaju ih.

*Ispitajte I vidite kako je dobar Gospod; blago covjeku koji se uzda u Nj.

Bojte se Gospoda, sveti njegovi; jer koji se NjeGa boje njima nema oskudice.

Lavovi su ubogi I gladni, a koji traze Gospoda ne primice im se nijednoga dobra.

Hodite, djeco, poslusajte me; naucicu vas strahu Gospodnjemu.

*Koji covjek zeli zivota, ljubi dane da bi video dobro.

Ustavljaj jezik svoj oda zla,I usta svoja od prijevarne reci.

Kloni se oda zla I cini dobro, trazi mira I idi za njim.

Oci su Gospodnje obracene na pravednike, I usi njegove na jauk njihov.

Ali je strasno lice Gospodnje za one koji cine zlo, *da bi istrijebio na zemlji spomen njihov.

Vicu pravedni I Gospod ih cuje, I izbavlja ih od svijeh nevolja njihovijeh.

*Gospod je blizu onijeh koji su skrusena srca, I pomaze onima koji su smjerna duha.

Mnogo nevolje ima pravednik, ali ga od svijeh izbavlja Gospod.

Cuva Gospod sve kosti njegove, nijedna se od njih nece slomiti.

Bezboznika ubice zlo, I koji nenavide pravednika prevarice se.

Gospod iskupljuje dusu sluga svojih, I koji se god u Njega uzdaju nece se prevariti.

PSALM 34, OD 1 DO 22

PODSTICANJE DA SE SLAVI POMOC BOZIJA I DA SE COVJEK UCI STRAHU GOSPODNJEMU

 PSALM DAVIDOV KAD SE PRED AVIMELEHOM UCINI LUD, I ON GA OTJERA, TE OTIDE*

Veselite se pravednici *pred Gospodom; pravednima dolikuje slaviti.

Slavite Gospoda guslama, udarajte mu u psaltir *od deset zica.

*Pjevajte mu pjesmu novu, slozno udarajte podvikujuci:

Jer je prava rijec Gospodnja, I svako djelo njegovo istinito.

On ljubi pravdu I sud, dobrote je Gospodnje puna zemlja.

*Rijecju Gospodnjom nebesa se stvorise, I duhom usta njegovijeh sva vojska njihova.

Kao u gomilu sabra vodu morsku, I propasti metnu u spreme. Nek se boji Gospoda sva zemlja, I neka strepi pred njim sve sto zivi po vasiljenoj;

Jer on rece, I postade; on zapovjedi, I pokaza se.

Gospod razbija namjere neznaboscima, unistava pomisli narodima.

Namjera je Gospodnja tvrda dovijeka, misli serca njegova od koljena na koljeno.

Blago narodu, kojemu je Bog Gospod, plemenu koje je on izabrao sebi za naslijedje.

S neba gleda Gospod, vidi sve sinove ljudske;

S prijestola, na kome sjedi, pogleda na sve koji zive na zemlji.

On je stvorio sva serca njihova, on I zna sva djela njihova.

Nece pomoci caru velika sila, nece zastititi jakoga velika snaga;

*Nije u konju uzdanje da ce pomoci; ako mu je I velika snaga, nece izbaviti.

Gle, *oko je Gospodnje na onima koji ga se boje, I na onima koji cekaju milost njegovu.

On ce dusu njihovu izbaviti od smrti, I prehraniti ih u gladne godine.

Dusa se nasa uzda u Gospoda; on je pomoc nasa I stit nas.

O njemu se veleli srce; jer se sveto ime njegovo uzdamo.

Da bude milost tvoja, Gospode, na nama, kao sto se uzdamo u tebe.

Blago onome, kojemu je *oprostena krivica, kojemu je grijeh pokriven.

Blago covjeku, kojemu Gospod ne prima grijeha I u cijem duhu nema lukavstva.

Kad mucah, posahnuse kosti moje od uzdisanja mojega po vas dan.

Jer dan I noc tistase me ruka tvoja; nesta soka u meni kao na letnjoj pripeci.

Grijeh svoj kazah tebi, I krivice svoje ne zatajih; *rekoh: ispovijedam Gospodu prijestupe svoje; I ti skide s mene krivicu grijeha mojega.

Zato neka ti se moli svaki svetac, kad se mozes naci; I onda potop velike vode nece ga stignuti.

Ti si zaklon moj, ti me cuvas od tjeskobe; okruzavas me radostima u izbavljanju.

Urazumicu te, I pokazacuti ti put kojim da ides; svjetovacu te, oko je moje na tebi.

*Nemojte biti kao konj, kao mazga bez razuma, kojima uzdom I zvalama valja obuzdati gubicu kad ne idu k tebi.

Mnogo muke ima bezboznik, a koji se uzda u Gospoda, oko njega je milost.

Radujte se o Gospodu, I pjevajte, pravednici; veselite se svi koji ste prava serca.

PSALM 32, OD 1 DO 11

U tebe se, Gospode, uzdam; nemoj me ostaviti pod sramotom dovijeka, po pravdi svojoj izbavi me.

Prigni k meni uho svoje, pohitaj, pomozi mi. Budi kameni grad, tvrda ograda, gdje bih se spasao.

*Jer si ti kamena gora moja I ograda moja, † imena svojega radi vodi me I upravljaj mnom.

Izvadi me iz mreze, koju mi tajno zamjestise; jer si ti krijepost moja.

*U tvoju ruku predajem duh svoj; izbavljao si me, Gospode, Boze istini!

Nenavidim one koji postuju propadljive idole; ja se u Gospoda uzdam.

Radovacu se I veseliti se o milosti tvojoj, kad pogledas na moju muku, poznas tugu duse moje,

Ne das me u ruku neprijatelju, postavis noge moje na prostranom mjestu.

Smiluj se na me, Gospode; jer me je tuga, *od jada iznemoze oko moje, dusa moja I srce moje.

Iscilje u zalosti zivot moj, I godine moje u uzdisanju; oslabi od muke krijepost moja, I kosti moje sasahnuse.

Od mnozine neprijatelja svojih postadoh potsmijeh I susjedima svojim, I strasilo znancima svojim; koji me vide na ulici bjeze od mene.

Zaboravljen sam kao mrtav, nema me u srcima; ja sam kao razbijen sud.

Jer *slusam grdnju od mnogih, otsvuda strah, kad se dogovaraju na me, misle iscupati dusu moju.

A ja se, Gospode, u tebe uzdam I velim: ti si Bog moj.

U tvojoj su ruci dani moji; otmi me iz ruku neprijatelja mojijeh, I od onijeh, koji me gone.

*Pokazi svijetlo lice svoje sluzi svojemu; spasi me miloscu svojom.

Gospode! nemoj me ostaviti pod sramotom; jer tebe prizivljem. Nek se posrame bezboznici, neka zamuknu I padnu u pakao.

Neka onijeme usta lazljiva, koja govore na pravednika obijesno, oholo I s porugom.

Da je blagosloven Gospod, sto *mi pokaza divnu milost kao da me uvede u tvrd grad!

*Ja rekoh u smetnji svojoj: odbacen sam od ociju tvojijeh; ali ti cu molitveni glas moj, kad te prizvah.

Ljubite Gospoda svi sveti njegovi; Gospod drzi vjeru; I uvrseno vraca onima koji postupaju oholo.

*Budite slobodni, I neka bude jako srce vase, svi koji se u Gospoda uzdate.

PSALM 31, OD 1 DO 24

Uzvisavacu te, Gospode, jer si me oteo, I nijesi dao neprijateljima mojim *da mi se svete.

Gospode, Boze moj! zavikah k tebi, I iscijelio si me.

Gospode! Izveo si iz pakla dusu moju, I ozivio si me da ne sidjem u grob.

Pojte Gospodu, sveci njegovi, I slavite sveto ime njegovo.

*Gnev je njegov za trenuce oka, a do zivota milost njegova, vecerom dolazi plac, a jutrom radost.

I ja rekoh u dobru svom: necu posrnuti dovijeka.

Ti scase, Gospode, te gora moja stajase tvrdo. Ti odvrati lice svoje, I ja se smetoh.

Tada tebe, Gospode, zazivah, I Gospoda molih:

„Kakva je korist od krvi moje, da sidjem u grob? Hoce li te prah slaviti ili kazivati istinu tvoju?

Cuj, Gospode, I smiluj se na me; Gospode! budi mi pomocnik.”

I ti promijeni plac moj na radost, skide s mene vrecu, I opasa me veseljem.

Zato ce ti pjevati slava moja I nece umuknuti; Gospode, Boze moj! dovijeka cu te hvaliti.

PSALM 30, OD 1 DO 12

Dajte Gospodu, sinovi Boziji, dajte Gospodu slavu I cast.

Dajte Gospodu slavu imena njegova. Poklonite se Gospodu u svetoj krasoti.

Glas je Gospodnji nad vodom, *Bog slave grmi, Gospod je nad vodom velikom.

Glas je Gospodnji silan, glas je Gospodnji slavan.

Glas Gospodnji lomi kedre, Gospod lomi kedre Livanske.

Kao tele skacu od njega; Livan I *Sirion kao mlad bivo.

Glas Gospodnji sipa plamen ognjeni.

Glas Gospodnji potresa pustinju, potresa Gospod pustinju Kades.

Glas Gospodnji oprasta kosute bremena, I sa suma skida odijelo; I u crkvi njegovj sve govori o slavi njegovoj.

Gospod je sjedio nad potopom, I sjedjece Gospod kao car uvijek.

*Gospod ce dati silu narodu svojemu, Gospod ce blagosloviti narod svoj mirom.

PSALM 29, OD 1 DO 11 

K tebi, Gospode, vicem; grade moj, nemoj *mucati, da ne bih, ako uzmucis, bio kao oni koji odlaze u grob.

Cuj molitveni glas moj, kad vapijem k tebi, *kad dizem ruke svoje k svetoj crkvi tvojoj.

*Nemoj me zahvatiti s grijesnicima, I s onima koji cine nepravdu, koji s bliznjima svojima mirno govore, a u srcu im je zlo.

Podaj im, Gospode, po djelima njihovijem, po zlomu postupanju njihovu; po djelima ruku njihovijeh podaj im, podaj im sto su zasluzili.

Jer *ne paze na djela Gospodnja, I na djela ruku njegovijeh. Dai h razori I ne sazida.

Da je blagosloven Gospod, jer uslisi glas moljenja mojega!

Gospod je *krijepost naroda svojega, I obrana koja spasava pomazanika njegova.

Spasi narod svoj, blagoslovi dostojanje svoje; spasi ih I uzdizi ih dovijeka.

PSALM 28, OD 1 DO 9

MOLITVA ZA SPASENJE OD GRiJESNIKA

Gospod je vidjelo moje I spasenje moje; koga da se bojim?  *Gospod je krijepost zivota mojega; koga da se strasim?

Ako navale na me zlikovci da pojedu tijelo moje, protivnici I neprijatelji moji, spotaci ce se I pasce.

*Ako protiv mene vojska u oko stane, nece se uplasiti srce moje; ako se na me rat digne, ja se ni onda necu bojati.

*Za jedno samo molim Gospoda, samo to istem, da zivim u domu Gospodnje sve dane zivota svojega, da gledam krasotu Gospodnju, I ranim u crkvu njegovu.

*Jer bi me sakrio u kolibi svojoj u zlo doba; sklonio bi me pod krovom satora svojega; † na kamenu goru popeo bi me.

Tada bih podigao glavu svoju pred neprijateljima koji bi me opkolili; prinio bih u njegovu satoru zrtvu hvale; zapjevao bih I hvalio Gospoda.

Cuj, Gospode glas moj, tebe prizivljem, smiluj se na me I uslisi me.

Srce moje govori pred tobom sto si rekao: „trazite lice moje”; trazim lice tvoje, Gospode!

Nemoj odvratiti od mene lica svojega, nemoj u gnevu ostaviti sluge svojega; budi pomocnik moj; nemoj me odbiti, I nemoj me ostaviti, Boze, spasitelju moj!

Jer * otac moj I mati moja ostavise me; ali Gospod neka me prihvati.

*Uputi me, Gospode, na put svoj I vodi me pravom stazom radi onijeh koji me vrebaju.

Nemoj me dati na volju neprijateljima mojim; jer ustase na me lazni svjedoci; ali zloba govori sama protiv sebe.

Vjerujem da cu vidjeti dobrotu Gospodnju na zemlji zivijeh.

Sudi mi, Gospode, jer u prostoti svojoj  hodim I u Gospoda se uzdam; necu se pokolebati.

*Ispitaj me, Gospode, I iskusaj me; pretopi sto je u meni I srce moje.

Jer je milost tvoja pred ocima mojima, I hodim u istini tvojoj.

*Ne sjedim s bezumnicima, I s lukavima se ne mijesam.

Nenavidim drustvo bezakonicko, I s bezboznicima ne sjedim.

Umivam pravdom ruke svoje, I idem oko zrtvenika tvojega, Gospode,

Da razglasujem hvalu tvoju I kazujem sva cudesa tvoja.

Gospode! *omilio mi je stan doma tvojega, I mjesto naselja slave tvoje.

Nemoj duse moje pogubiti, ni zivota mojega s krvopilcima,

Kojima je zlocinstvo u rukama, I kojima je desnica puna mita.

A ja hodim u prostoti svojoj, izbavi me, smiluj se na me.

Noga moja stoji na pravom putu; * na skupstinama cu blagosiljati Gospoda.

PSALM DAVIDOV 26, OD 1 DO 12

MOLITVA ZA SPASENJE BEZAZLENOGA