Teg

                                                                     

 

Čudnovato je to što kad hoćemo da o nečem pišemo mi mislima prizivamo tu energiju ili duha, i na neki način postaje nam to srodno i poznato. Može biti i to da taj duh priziva nas da o njemu mislimo ili pišemo.

Znači nije potrebno da ga vidimo telesnim očima, niti da čujemo zvuk koji ispušta. Nije neophodno da ga omirišemo ili opipamo da bismo dobili svest o '' predmetu'' našeg razmišljanja.

 

 Ne umem da objasnim zašto '' oduvek'' doživljavam kineski narod bliskim sebi. O domovini ovog naroda znam jedino ono što se moglo videti na televiziji, filmovima, knjigama. O njihovoj istoriji znam još manje...

 Medjutim sve to mi ne smeta da kažem da ih doživljavam poznatim i da jasno osećam kako oni dišu i žive ili ispravnije kazano kako su to nekada činili.

Veruje se da su  preci današnjih Kineza osnovali prvu uredjenu zajednicu pre više od četiri hiljade godina kraj Žute reke. Iz tog udaljenog vremena poznata su  pet cara od kojih se jedan zvao Žuti car (oprostite na uprošćenom tumačenju), kao i tri vladara za koja se verovalo da je jedan Nebeski Uzvišeni, jedan Zemaljski Uzvišeni, jedan Čovečji Uzvišen. Za vreme tih vladara vladao je mir i blagostanje, te se verovalo da oni imaju božanska svojstva.

 Smatraju se za jedan od naroda koji imaju najduže pisanu istoriju (povest). Pri nastojanju da uvidim moguci datum osnivanja prve ''države'' imadoh utisak da je potrebno više puta da se vraćam u prošlo da vlastiti doživljaj bio pretočen u slikovni zapis. To ne znači da ne postoji drugi zapis koji se isto tako dobro može protumačiti, već samo da moja malenkost posmatra tvari iz datog ugla. Neki je vide kao zemlju izlazećeg sunca, dok jedan navod veli: ''  Implicirani dualizam Shanga i Xia, po mišljenju Allen argues, sugerira da Shang predstavlja vatru i sunce, ptice i istok, dok Xia predstavlja zapad i vodu. '' Ovo se najpre odnosi na dve vladarske porodice koje se razlikuju jedna od druge, medjutim one su saučesnice u tkanju zajedničke prošlosti celog naroda.

 Nekadašnja država i društvo su znatno izmenjeni u odnosu na današnje, medjutim ono što čini bit nalazi se zatrpano ispod gomile maski sadašnjice. Njene težnje su nekadašnje jer težina prošlog preteže da se vrati. Vrsni znalci astrologije govore da ona zbog umetničkih sklonosti nosi znakovitost sazveždja Vage. Trigon Venere, Meseca i Neptuna u vazdušnom elementu u zagrljaju sa Marsom i Plutonom tkaju mnoštvo priča koje su bile i tek treba da budu. Niko tu ne ostaje dužan već svi dugovi moraju biti naplaćeni.

  

 

 

 


UM/B/VRELA

          
 
GLEDAJUCI SINOC FILM NA TEMU '' UM /B/VRELA'' DODJE  MISAO DA NAPRAVIMO KARTU RODJENJA RUSKOG SAVEZA. TAKO SAZNADOSMO DA POCETAK TREBA TRAZITI U KIEVU, DANASNJOJ UKRAJINI, A NE U SADASNJOJ FEDERACIJI. ZASTO BAS TAKO? FILM NAGOVESTAVA RASPAD I PROPADANJE SVETA KAKVOG MI ZNAMO, A DIZALO KOJE VOZI IZ PODZEMLJA I PODVODNIH ODAJA LAZNOG SVETA (UREDJENOG OD STRANE VESTACKE INTELEGENCIJE) NOSI SIMBOL CRVENE ZVEZDE U CIJEM SREDISTU SU ISCRTANI SRP I CEKIC. NEKO MOZDA MISLI ''STA TU IMA NOVO?'' MOGUCE DA OVO PITANJE SADRZI I ODGOVOR. 
ONO CEMU SU NAS UCILI PRILIKOM IZUCAVANJA ASTROLOSKIH ZNAKOVA JESTE DA RUSIJU TREBA SAGLEDAVATI KROZ SIMBOLIZAM ZNAKA RIBA, A TAKO I NJENE CILJEVE I NAMERE. NA ZALOST, UVIDJAMO DA JE TO SKROZ NETACNO, IAKO IMA NEKE VEZE. POSTAVLJENA SLIKA OBJASNJAVA OTKUD IZNESENA TVRDNJA. TACNO JE DA  JUPITER NAJVISE DAJE KROZ SAZVEZDJE RIBA A OVDE SUNCE SIJA U STRELCU. MEDJUTIM, SAMI VLADAR SE NALAZI U SAZVEZDJU DEVICE U SPOJU SA URANOM I MARSOM. I NE SAMO TO, NEGO JE ISTAKNUTA OPOZICIJA NEPTUNA I SATURNA! I DA NE BISMO PUNO PETLJALI SA TAJ NOVITOM SLIKOM, SABIRACE JE RADOZNALI I SHVATITI SOVETSKU DUBINU  SAVEZA IZMEDJU MESECA, MERKURA I PLUTONA.
 


Di Je

                                        

 Govor starijih ljudi, narocito onih manje obrazovanih se u izvesnoj meri razlikuje od onoga sto danas cujemo u medijima i po skolama. Mene i moju generaciju su ucili da oni nepravilno govore i da je ispravan govor onaj koji ucimo u skolama i takozvani knjizevni jezik, onaj koji koriste pisci i pesnici. Oni ko bajagi treba da budu uzor svima nama kako treba govoriti; kao da je govor neki zvuk koji mi ljudi ispustamo na usta kao zivotinje a ne misaoni obrasci koji kao takvi imaju znacenje bez obzira da li ih izgovorimo na ovaj ili onaj nacin. Tako za razliku od ocekivanog '' gde je?'' moji baba i deda bi govorili '' di je?'' I bez obzira na ispusten glas ''G'' i na pretocen samoglasnik E u I, mi deca smo savrseno dobro razumeli sta oni nas pitaju i nismo pravili nikakav problem oko toga. Naprotiv, kasnije kada je moje skolovanje preraslo u ''visine'' shvatih da me je ta jezicka sarenolikost obogatila i navela da sagledavam babilonsko carstvo na jedan drukciji nacin od onog kako vecina ljudi gleda. Blize receno to me je navelo na vidjenje nepregledne sirine i ucinilo da shvatim slojevitost jezika, to jest zaronim u dubine. Tako dodjosmo i do toga ono sto mi zovemo '' rec'' (eng. vrd) ima svoje i duhovno i materijalno oblicje i da se proteze  vise od tri dimenzije. 


O Dve Ma Volja Ma

U duhovnom ratu vojuju dve volje koje žive u nama; jedna pripada razumnom delu duše i zato se naziva razumnom, višom voljom, a druga pripada našoj nižoj, čulnoj prirodi i naziva se telesnom ili strasnom voljom. Viša volja teži dobru, a niža zlu. To dolazi samo po sebi, te nam se dobra želja ne uračunava u vrlinu ni zla u greh. Uračunavanje zavisi od našeg  slobodnog opredeljenja: kada se opredeljujemo za zlo uračunava nam se u zlo (i obrnuto). A dobra i rdjava želja idu zajedno: kada se pojavi jedna odmah se za njom javlja i druga. Mi se možemo slobodno opredeliti i za dobro i za zlo. U tome se i sastoji naša nevidljiva duhovna borba. Cilj te borbe je da se nikako ne dozvoli sebi povodjenje za željama telesne i strasne volje, nego da se uvek ide za višom, jer je ona volja Božija. Osnovni zakon našeg postojanja je da se njoj pokoravamo: Boga se boj i zapovesti njegove drži, jer to je sve čoveku (Кnj. Prop. 12,13). I jedna i druga želja vuče volju i želi da je potčini sebi. Osudiš li nižu i opredeliš li se za višu - pobeda je s tobom; izabereš li nižu i prezreš li višu - bićeš pobedjen. I sv. Pavle piše da se u nama vodi borba: Nalazim dakle zakon, kad hoću dobro da činim da me na zlo nagoni. Jer imam radost u zakonu Božijem po unutrašnjem čoveku, ali vidim drugi zakon u udima svojim, koji se suproti zakonu uma mog, i zarobljava zakonom grehovnim koji je u udima mojim ( Rim. posl. 7: 21-23). Isti apostol svima propisuje za pravilo: Po duhu hodite i želja telesnih ne izvršujte (Gal. posl. 5, 16). A to se bez borbe sa telom (telesnom voljom) ne može postići.
 .................
 
 Zato, dragi u Hristu brate, ako ne želiš da budeš pobedjen, moraš zavoleti teškoće i muke koji neminovno prate duhovnu borbu. To savetuje i mudri Sirah kada kaže: Ne omrzni teški trud (7,15). U ovoj borbi sve stoji na pomenutom temelju. Ukoliko više zavoliš trud i podvige, utoliko ćeš brže i potpunije odneti pobedu nad materijalnim delom sebe, nad onim u tebi što se protiv dobra bori. Ispunićeš se svakom vrlinom i mir Božiji useliće se u tebe.
 
 '' O DVEMA VOLJAMA U ČOVEKU I BORBI IZMEDJU NJIH''
      NEVIDLJIVA BORBA, NIKODIM AGIORIT