Svetsko obrazovanje
Kada čovek ne izoštrava svoj um Bogom, nego ga izoštrava zlobom, prima u sebe djavola. Bolje bi mu bilo da je izgubio pamet, jer bi tako barem imao olakšanje na dan Suda.
- Starče, razlikuju li se prostota (neznalastvo) i lukavstvo?
- Da, kao lisica od šakala. Šakal, kada nesto vidi, on to i poželi, i žurno ide da to uzme. Lisica će prvo primeniti lukavstvo, a potom ce otići da uzme ono sto je htela.
- Može li neko, starče, da lukavost smatra za mudrost?
- Da, može, ali ako ispita samoga sebe, shvatiće šta je lukavstvo a šta je mudrost. Ima i spisak, pomoću koga to može da razume. Koji su darovi Duha Svetoga? ljubav, radost, mir, itd. Da li je ono sto ima u sebi, ima sa tim veze? Ako nema, onda je to nešto satansko, onda je njegova mudrost iskvarena. Mudar čovek je onaj koji se pročistio, koji je očišćen od strasti. Onaj ko je osvetio svoj um, taj je zaista mudar. A ako mu um nije očišćen, mudrost mu uopšte ne koristi. Pogledajte novinare, politicare – mudri su. Ali mnogi od njih, zbog toga sto nemaju osvećeni um, kada govore mudre stvari, govore i bezumnosti. Od velike mudrosti govore velike bezumnosti! Ako čovek ne usavršava svoj um, djavo ga iskoristi. Ako ne usavršava svoj um u pravcu činjenja dobra, djavo ga iskoristi za zlo.
- Ako čovek ne usavršava svoj um, time djavolu otvara mogućnosti?
- Ako ga ne usavršava, sve te mogućnosti se same otvaraju. Ako čovek ne dela duhovno, postaje nepostojan u dobru i on sam, a ne djavo, čini zlo. Tako je neko, na primer, mudar, ali ne dela umom svojim već lenjstvuje. A ako ne koristi svoj um, kakve koristi ima od toga sto je mudar?
- Može li neko da bude mudar, ali da njime vladaju strasti, pa ne može svoju mudrost pravilno da koristi? - Kao prvo, treba paziti da se ne veruje sopstvenom umu, jer ako je čovek duhovan pa veruje svom umu – prelastiće se, a ako je od ovoga sveta – poludeće. Ne treba da veruje svom razumu. Treba da pita, da se savetuje, da osvećuje svoju mudrost. I uopšte, čovek treba da osvećuje sve što ima. Ako je mudrost osvećena, ona pomaže pri svakom rasudjivanju. Ako je neko mudar, ali njegova mudrost nije osvećena, on ne moze duhovno da rasudjuje. Neko može, zbog svoje prirodne prostote, da nekog varalicu smatra za svetitelja, i da neki bezobrazluk smatra za blagočestivost. Kada se mudar osveti, postaje veoma razborit. - Starče, kako se mudrost osvećuje?
- Da bi se čovek osvetio, ne treba da od lukavog primi poruke, niti da razmišlja lukavo, već da sve čini sa dobrotom i prostodušnošću. Tako dolazi duhovna jasnoća, božansko prosvetljenje, i tada čovek sagledava srca ljudi, i ne donosi ljudske zaključke.
- Starče, da li je rasudjivanje povezano sa znanjem?
- Rasudjivanje dolazi od božanskog prosvetljenja. Neko može da čita Oce, da pravilno zna odredjene stvari, da se podvizava i da se moli. Rasudjivanje, medjutim, dolazi od božanskog prosvetljenja, i to je sasvim druga stvar.
- Da li je svet, starče, nekada bi bolji?
- Nije bio bolji, ali su ljudi nekada imali prostodušnost i dobro razmišljanje. Danas ljudi na sve gledaju sa lukavstvom, jer sve mere umom. Evropski duh je doneo mnogo zla. Taj duh je ono što sakati ljude. Ljudi bi danas bili u mnogo boljem duhovnom stanju, jer su školovaniji i mogli bi da se sporazumeju. Medjutim, naučili su ih ateizmu i svemu satanskom, tako da su već na samom početku skrenuli sa puta i ne mogu da se sporazumeju. Nekada, nisi mogao da se sa nekim razumeš, jer iako je bilo blagočestivosti, nije bilo ni obrazovanja. Sećam se, jedan kaludjer jednom prilikom, kada je čuo da se pominje “Grigorije rimski”, se sablaznio i pobegao iz Crkve, jer je pomislio da pominju rimskog Papu! Vidiš li šta čini neznanje! Neznanje je strašna stvar. Najgore zlo čine oni koji u isto vreme imaju u sebi i blagočestivosti i onoga sto je škodljivo. Takvi stvaraju probleme a da ne ispitaju stvari.
STARAC PAJSIJE SVETOGORAC
'' DUH BOZJI I DUH OVOGA SVETA ''