Svetsko obrezovanje

Ako se ljudi u brzini svoga razmišljanja na trenutak zaustave, njihov um će se odmoriti, ali će im se i božanska blagodat lako približiti. Znanje bez prosvetljenja je propast. Ako se neko trudi na duhovnom planu, ako se podvizava, tada ga Bog i prosvetljava. Tada on ima božansko prosvetljenje, božanska iskustva, i nema svoje sopstvene misli, pa zato i vidi daleko. Onaj ko je kratkovid, izbliza dobro vidi stvari, ali na daljinu ne vidi. A onaj ko nije kratkovid, videće malo dalje, ali i ovo još ništa ne govori. Jer telesnih očiju je jedan par, a duhovnih ima više.

Oni koji su se udaljili od Hrista, odbacuju božansko prosvetljenje, jer odbacuju sunce kao nešto bezumno i odlaze tamo gde svetla nema. Kao posledica toga javlja se duhova prehlada i bolest. Ako se čovek ne osveti, ako ne dodje božansko prosvetljenje, ako je ostalo znanje i ispravno – na ovo mislim – to je samo jedan racionalizam i nista vise od toga. Ako nedostaje božansko prosvetljenje, i ono što će ljudi reći, i ono što će napisati, neće im pomoći. Pogledajte kako Psaltir, koji je ispisan božanskim prosvetljenjem, ima veliku dubinu! Sakupi, ako želiš, sve teologe i sve filologe, i videćeš da jedan psalam sa takvom dubinom ne mogu da sastave! David je bio nepismen, ali možeš jasno da vidiš kako ga je vodio Duh Božji.

I Crkva je danas u teskobi, jer nedostaje božansko prosvetljenje, i svako radi kako hoće. Ulaze i ljudski elementi od kojih nastaju strasti koje kasnije koristi djavo. Zbog toga ne bi trebalo da vlast traže ljudi kojima vladaju njihove strasti.

- Dakle, ljudi treba neprestano da traže božansko prosvetljenje?

- Da, jer drugačije, rešenja do kojih dolaze nastaju dejstvom uma. Tako se kasnije stvaraju smutnje. Skupštine,… A zlo je u tome što nisu prepoznali ono sto je prethodno bilo u njima samima. Jer ako mi u sebi samima imamo neko ispravno znanje, zašto takvog znanja ne bi bilo i kod ostalog sveta?

Kada čovek sebe spozna smireno, biva prepoznat i od ljudi. Ako neki spoznaju same sebe, spoznaće i rugobu svoju i više uopšte neće govoriti.

Jednom prilikom mi neko reče. “Nema ni jednog pravoslavnog da predstavlja pravoslavlje van njega samog, na skupovima, itd”. I tako je govorio, govorio, govorio, prekorevajući. “Prorok Ilija”, rekoh mu, “kada ga Bog upita: šta tražiš Ilija na Horivu, on odgovori: ostadoh sam. Tada mu Bog rece: “Ostavih sebi sedam hiljada koji nisu preklonili kolena pred Vaalom”. Sedam hiljada ljudi bilo je verno Bogu, a prorok Ilija rece: “Ostah sam!” I ti tako prekorevaš, iako postoje toliki verni! … Ko je naš Pantokrator ( Svedržitelj)? Da li je On Svedržitelj u gradjevini koja ima oštećenja od zemljotresa, i mi razmišljamo šta da radimo da je spasemo da ne padne, pa zovemo arheologe da je podupru?” “Ali tamo u Americi nema nikoga”, rece mi. “Ali je sam upoznao toliko vernih iz Amerike”, rekoh mu. “Da, ali katolici deluju lukavo”. “Ali katolici sami, ostavljaju papizam i prelaze u pravoslavlje. Dobro, kada je Patrijarh Dimitrije išao u Ameriku, zar ti isti katolici nisu vikali: “Patrijarh je istiniti hrišćanin, a papa je trgovac”? Zar nisu to katolici govorili sa gnevom? Zašto onda govoriš o tome da katolici žele da prevare Pravoslavne, da ih promene, itd? Gde je Bog zar djavo može uspeti?”

Na žalost, zapadni racionalizam je uticao i na istočne pravoslavne predstojatelje, i tako se našao i u telu jedine Istočne Pravoslavne Crkve Hristove, dok je on sav u stvari na Zapadu koji u njemu gleda kao na vladaoca sveta. Ako se na Zapad pogleda duhovno, svetlošću Istoka, svetlošću Hristovom, tada će se videti zalazak Zapada, koji malo po malo gubi svetlost mislenog Sunca, Hrista, i koji napreduje ka dubokom mraku. Skupljaju se i saboruju i dogovaraju se o stvarima o kojima ne treba raspravljati, o kojima ni Sveti nisu raspravljali toliko vremena. Sve je ovo od lukavoga, kako bi vernima dotužilo i kako bi se sablaznili, i kako bi ih gurnuli,  jedne u jeres a druge u raskol, i kako bi time djavo zaradio. O , o.. muče i usložnjavaju život ovi ljudi!

I kuda vodi sve ovo? Niko se ne bavi duhovnim delanjem, nego umišlja da je duhovan čovek i govori bezumnosti. Jedno dete sa prirodnom čistocom uma i sa malim znanjem koje ima, reći ce ti ispravne stvari. Nasuprot tome, neko sa velikim obrazovanjem, sa umom zamućenim demonskim iskustvom koje je primio, govori ti najveće bezbožnosti.

 

Onaj ko stalno izoštrava svoj um znanjem, a živi udaljeno od Boga, na koncu razdvaja svoj um na dva dela. Jedan deo ce malo po malo sam propasti, a drugim ljudi pribegavaju potpuno ljudskim rešenjima. Ljudsko znanje, kada se osvećuje, postaje božansko i tada je od pomoći. Drugačije je sa ljudskim sučeljavanjima, umom, logikom ovoga sveta. Čisti um je kao koristiti lepak za gvoždje. A magnet privlači metale, i ovaj prijanja, ali se ne lepi.

To je današnji svet. Na sve stvari se gleda suvom logikom. Ova logika je katastrofalna. Zar nije rečeno da “znanje nadima” (1 Kor. 8, 2). Ako nema božanskog prosvetljenja, znanje ničemu ne koristi, nego donosi propast.

Starac Pajsije Svetogorac

 ''DUH BOZJI I DUH OVOGA SVETA''

  SVJETSKO OBRAZOVANjE I ZNANjE


Svetsko obrazovanje

Kada čovek ne izoštrava svoj um Bogom, nego ga izoštrava zlobom, prima u sebe djavola. Bolje bi mu bilo da je izgubio pamet, jer bi tako barem imao olakšanje na dan Suda.

- Starče, razlikuju li se prostota (neznalastvo) i lukavstvo?

- Da, kao lisica od šakala. Šakal, kada nesto vidi, on to i poželi, i žurno ide da to uzme. Lisica će prvo primeniti lukavstvo, a potom ce otići da uzme ono sto je htela.

- Može li neko, starče, da lukavost smatra za mudrost?

- Da, može, ali ako ispita samoga sebe, shvatiće šta je lukavstvo a šta je mudrost. Ima i spisak, pomoću koga to može da razume. Koji su darovi Duha Svetoga? ljubav, radost, mir, itd. Da li je ono sto ima u sebi, ima sa tim veze? Ako nema, onda je to nešto satansko, onda je njegova mudrost iskvarena. Mudar čovek je onaj koji se pročistio, koji je očišćen od strasti. Onaj ko je osvetio svoj um, taj je zaista mudar. A ako mu um nije očišćen, mudrost mu uopšte ne koristi. Pogledajte novinare, politicare – mudri su. Ali mnogi od njih, zbog toga sto nemaju osvećeni um, kada govore mudre stvari, govore i bezumnosti. Od velike mudrosti govore velike bezumnosti! Ako čovek ne usavršava svoj um, djavo ga iskoristi. Ako ne usavršava svoj um u pravcu činjenja dobra, djavo ga iskoristi za zlo.

- Ako čovek ne usavršava svoj um, time djavolu otvara mogućnosti?

- Ako ga ne usavršava, sve te mogućnosti se same otvaraju. Ako čovek ne dela duhovno, postaje nepostojan u dobru i on sam, a ne djavo, čini zlo. Tako je neko, na primer, mudar, ali ne dela umom svojim već lenjstvuje. A ako ne koristi svoj um, kakve koristi ima od toga sto je mudar?

- Može li neko da bude mudar, ali da njime vladaju strasti, pa ne može svoju mudrost pravilno da koristi? - Kao prvo, treba paziti da se ne veruje sopstvenom umu, jer ako je čovek duhovan pa veruje svom umu – prelastiće se, a ako je od ovoga sveta – poludeće. Ne treba da veruje svom razumu. Treba da pita, da se savetuje, da osvećuje svoju mudrost. I uopšte, čovek treba da osvećuje sve što ima. Ako je mudrost osvećena, ona pomaže pri svakom rasudjivanju. Ako je neko mudar, ali njegova mudrost nije osvećena, on ne moze duhovno da rasudjuje. Neko može, zbog svoje prirodne prostote, da nekog varalicu smatra za svetitelja, i da neki bezobrazluk smatra za blagočestivost. Kada se mudar osveti, postaje veoma razborit. - Starče, kako se mudrost osvećuje?

- Da bi se čovek osvetio, ne treba da od lukavog primi poruke, niti da razmišlja lukavo, već da sve čini sa dobrotom i prostodušnošću. Tako dolazi duhovna jasnoća, božansko prosvetljenje, i tada čovek sagledava srca ljudi, i ne donosi ljudske zaključke.

- Starče, da li je rasudjivanje povezano sa znanjem?

- Rasudjivanje dolazi od božanskog prosvetljenja. Neko može da čita Oce, da pravilno zna odredjene stvari, da se podvizava i da se moli. Rasudjivanje, medjutim, dolazi od božanskog prosvetljenja, i to je sasvim druga stvar.

- Da li je svet, starče, nekada bi bolji?  

- Nije bio bolji, ali su ljudi nekada imali prostodušnost i dobro razmišljanje. Danas ljudi na sve gledaju sa lukavstvom, jer sve mere umom. Evropski duh je doneo mnogo zla. Taj duh je ono što sakati ljude. Ljudi bi danas bili u mnogo boljem duhovnom stanju, jer su školovaniji i mogli bi da se sporazumeju. Medjutim, naučili su ih ateizmu i svemu satanskom, tako da su već na samom početku skrenuli sa puta i ne mogu da se sporazumeju. Nekada, nisi mogao da se sa nekim razumeš, jer iako je bilo blagočestivosti, nije bilo ni obrazovanja. Sećam se, jedan kaludjer jednom prilikom, kada je čuo da se pominje “Grigorije rimski”, se sablaznio i pobegao iz Crkve, jer je pomislio da pominju rimskog Papu! Vidiš li šta čini neznanje! Neznanje je strašna stvar. Najgore zlo čine oni koji u isto vreme imaju u sebi i blagočestivosti i onoga sto je škodljivo. Takvi stvaraju probleme a da ne ispitaju stvari.

  STARAC PAJSIJE SVETOGORAC

'' DUH BOZJI I DUH OVOGA SVETA ''


Sima

Kada naidjosmo na mace napusteno ispred zgrade ni sanjali nismo da je moguce sa njim voditi tako ozbiljne razgovore! Oni povrsni i nepazljivi  bi primetili samo njegovu macju telesnu priliku, oni radoznali bi mozda zaculi i tiho 'mi ja u', dok gotovo retki bi sa velikim naporom razotkrivali necujne poruke usima koje slusaju.

Ne govorimo ovo da bismo izigravali neku pamet vec vise imamo u vidu rec oglasenu ustima apostola Pavla: ''Jer gledajte, braco, na nas pozvane: nema ni mnogo mudrih po telu, ni mnogo mocnih, ni mnogo plemenitoga roda; nego sto je ludo pred svetom ono izabra Bog da posrami mudre; i sto je slabo pred svetom ono izabra Bog da posrami jake; i sto je neplemenito pred svetom  i ponizeno izabra Bog, i ono sto je nistavno da uprazni ono sto misli da je nesto, da se ni jedna put (telo) ne pohvali pred Bogom (1. Kor. 1, 26-30).'' I tako u ovim hladnim danima, kada se oseca ladnik i spolja i iznutra, ono naizgled sicusno bice upita svojim macecim ocima 'zasto je kod nas tako hladno?' A mi sta cemo reci zivotinjici koja ima vise mudrosti u sebi nego mi, shvatismo da je to nacin da se covek podstakne na razmisljanje i da trazi odgovore u sebi. I bi dugo kad dodje objasnjenje da zima dolazi otud sto se ljudi O devaju.   

 

 " Blazeni koji ste siromasni duhom, jer je vase carstvo Bozije.     

Blazeni koji ste gladni jete se nasititi.    

 Blazeni koji placete jer cete se radovati.  

 Blazeni kad na vas omrznu ljudi i kad vas budu gonili

  i grdili i razglasili vase ime kao zlo radi Sina covecijega.

 Radujte se u onaj dan i zaigrajte od veselja

  jer velika ce nagrada biti vasa na nebesima

  jer su tako cinili prorocima roditelji njihovi.     A tesko bogatima jer vec imaju utehu svoju.    Tesko sitima jer ce ogladneti.     Tesko onima koji se smeju jer ce zaplakati i zaridati.  Tesko vama kad stanu svi dobro da govore o vama jer su tako cinili  laznim prorocima roditelji njihovi."                                           

                  Nije zima sto je sima vec jer  plamen ljubavi se klima