P R E B U D J E N J A
Nedelja noć. Ima se utisak da je kiša sve vreme padala ili se tako činilo zbog dolaska svesti. I kao da se sanjalo većim delom noći.. Medjutim od silnih snova ostadoše dve upečatljive slike:
Šetnja sa roditeljima i rodjacima kroz neki prostrani park. Ne, on nije kao oni koje vidjamo na javi jer u njemu nema asfaltiranih staza, a odlikuje se i po mnoštvu drveća na kojem raste voće. Mirno mesto čiju tišinu remete glasovi životinja. Ljudi se medjusobno sporazumevaju mislima tako da nema u običajene dernjave i glasno govorništva.
Prolazeći pored kakvog stabla na kome rastu dunje odlučih da se uzverem na njega i naberem neki broj zrelih voćki. Medjutim, roditelji baš kao i na javi pokazivaše vlastiti nedostatak dobre volje i spremnosti na akciju pokušavajući da me odgovore od namere. Ne dopustih im, baš kao i na javi, da u moje biće utkaju takve niti! I čim mi se ukazala prilika, dobro osmotrih drvo koje po svojoj gorostasnosti uopšte nije bilo nalik dunjinom stablu i smislivši taktiku započeh veranje. ZaIsta uživah u toj radnji i kad dosegoh željenu granu počeh da ubirem plodove koji po obliku i boji opet nisu ličili na dunje.. Boja im je varirala od žute ka crvenkastoj pa su tako podsećali na mango, ali oblik često nekako pljosnat podsećao je na nepodpune modele zadebljalih šaka i prstiju. Ubravši ih, pobacah ih dole i ostadoh za neko vreme da uživam u pogledu i osećaju rasprostiranja duha. E radosti!
Naredna slika se kao neka epizoda nadovezala na pred hodnu, ali je iseljena iz one "čarobne bašte" u stan naših roditelja. Oni nisu trenutno prisutni, ali smo brat i ja, koji inače ne stanujemo u njemu, prisutni u različitim prostorijama. Brat sedi u kujni, moguće nakon doručka, dok moja malenkost dosipa vodu u posude okačene na radijatore. Na mah mi nestane posuda iz dnevne sobe iz ruku i krećem ka kujni da se požalim bratu. Kad onamo se pojavio neki stariji muškarac u džemperu a bez čakšira i tako u donjem vešu sedi u čelu stola i razgovara sa bratom.
Na moj dolazak brat izrazi vlastitu nevericu u pogledu starosti pridošlice koji se tu stvorio, govoreći da ovaj tvrdi da ima trideset devet, a izgleda kao da ima skoro duplo toliko. Na bratovljeve reči oćutah i dadoh se na po smatranje. Na moje iz nenadjenje izgled pridošlice poče postepeno da se menja: bele vlati počeše da poprimaju tonove, a lice do malo pre ispijeno i bledo da dobija rumen i vlagu. I dok smo se posmatrali ćutke on kao da se pod mladio više od deset godina. Nasmešio se i iščezao isto onako kako je i došao. Brat i ja se zgledasmo bez reči... Vratih se poslu u dnevnoj sobi, kad onamo na isparivaču za radijator nataknute majušne pandalone. Možda baš one koje su nedostajale čudnom posetiocu.
Budjenje me je uključilo u drugu stvarnost. Nije bilo mnogo znati želje na temu "šta nam donosi nedelni dan". Kao da se (ne)iskazanost sna prenela i na javu, dočekasmo sunce i vedrinu iza kiše i oblačine.